1U to vrijeme dođe glas do Iroda četverovlasnika o Isusu;
2I reče slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato čini čudesa.
3Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega.
4Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati.
5I šćaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka.
6A kad bijaše dan rođenja Irodova, igra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.
7Zato i s kletvom obreče joj dati šta god zaište.
8A ona naučena od matere svoje: daj mi, reče, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja.
9I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošćahu s njim, zapovjedi joj dati.
10I posla te posjekoše Jovana u tamnici.
11I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj.
12I došavši učenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i dođoše Isusu te javiše.
13I čuvši Isus, otide odande u lađi u pusto mjesto nasamo. A kad to čuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova.
14I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove.
15A pred veče pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: ovdje je pusto mjesto, a dockan je već; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.
16A Isus reče im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu.
17A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe.
18A on reče: donesite mi ih ovamo.
19I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima svojijem, a učenici narodu.
20I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punijeh.
21A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece.
22I odmah natjera Isus učenike svoje da uđu u lađu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod.
23I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveče bijaše ondje sam.
24A lađa bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar.
25A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru.
26I vidjevši ga učenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreći: to je utvara; i od straha povikaše.
27A Isus odmah reče im govoreći: ne bojte se; ja sam, ne plašite se.
28A Petar odgovarajući reče: Gospode! ako si ti, reci mi da dođem k tebi po vodi.
29A on reče: hodi. I izišavši iz lađe Petar iđaše po vodi da dođe k Isusu.
30No videći vjetar veliki uplaši se, i počevši se topiti, povika govoreći: Gospode, pomagaj!
31I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reče mu: malovjerni! zašto se posumnja?
32I kad uđoše u lađu, presta vjetar.
33A koji bijahu u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: vaistinu ti si sin Božij.
34I prešavši dođoše u zemlju Genisaretsku.
35I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike.
36I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.