1I uđe opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i ču se da je u kući.
2I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se sprate; i kazivaše im riječ.
3I dođoše k njemu s uzetijem koga nošaše četvoro.
4I ne mogući približiti se k njemu od naroda otkriše kuću gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše.
5A Isus vidjevši vjeru njihovu reče uzetome: sinko! opraštaju ti se grijesi tvoji.
6A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojima:
7Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga?
8I odmah razumjevši Isus duhom svojijem da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: što tako pomišljate u srcima svojijem?
9Što je lakše? reći uzetome: opraštaju ti se grijesi? ili reći: ustani i uzmi odar svoj, i hodi?
10No da znate da vlast ima sin čovječij na zemlji opraštati grijehe, (reče uzetome:)
11Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma.
12I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreći: nigda toga vidjeli nijesmo.
13I iziđe opet k moru; i sav narod iđaše k njemu, i učaše ih.
14I prolazeći vidje Leviju Alfejeva gdje sjedi na carini, i reče mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim.
15I kad sjeđaše Isus za trpezom u kući njegovoj, i carinici i grješnici mnogi sjeđahu s njim i s učenicima njegovijem: jer ih bijaše mnogo koji iđahu za njim.
16A književnici i fariseji vidjevši ga gdje jede s carinicima i s grješnicima govorahu učenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jede i pije?
17I čuvši Isus reče im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nijesam došao da dozovem pravednike no grješnike na pokajanje.
18I bijahu učenici Jovanovi i farisejski koji pošćahu; i dođoše i rekoše mu: zašto učenici Jovanovi i farisejski poste a tvoji učenici ne poste?
19I reče im Isus: eda li mogu svatovi postiti dok je ženik s njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti.
20Nego će doći dni kad će se oteti od njih ženik, i tada će postiti u one dne.
21I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu; inače će odadrijeti nova zakrpa od staroga, i gora će rupa biti.
22I niko ne ljeva nova vina u mjehove stare; inače novo vino prodre mjehove, i vino se prolije, i mjehovi propadnu; nego novo vino u nove mjehove ljevati treba.
23I dogodi mu se da iđaše u subotu kroz usjeve, i učenici njegovi trgahu putem klasje.
24I fariseji govorahu mu: gledaj, zašto čine u subotu što ne valja?
25A on reče im: nijeste li nikad čitali šta učini David kad mu bi do nevolje i ogladnje s onima što bijahu s njim?
26Kako uđe u Božiju kuću pred Avijatarom poglavarom svešteničkijem i hljebove postavljene pojede kojijeh ne bijaše slobodno nikome jesti osim sveštenika, i dade ih onima koji bijahu s njim?
27I govoraše im: subota je načinjena čovjeka radi, a nije čovjek subote radi.
28Dakle je gospodar sin čovječij i od subote.