1Početak jevanđelja Isusa Hrista sina Božijega.
2Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojijem, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.
3Glas onoga što viče u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove.
4Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.
5I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršćavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje.
6A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeđaše skakavce i med divlji.
7I propovijedaše govoreći: ide za mnom jači od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj.
8Ja vas kršćavam vodom, a on će vas krstiti Duhom svetijem.
9I u to vrijeme dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu,
10I odmah izlazeći iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siđe na nj.
11I glas dođe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
12I odmah Duh izvede ga u pustinju.
13I bi ondje u pustinji dana četrdeset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anđeli služahu mu.
14A pošto predadoše Jovana, dođe Isus u Galileju propovijedajući jevanđelje o carstvu Božijemu
15I govoreći: iziđe vrijeme i približi se carstvo Božije; pokajte se i vjerujte jevanđelje.
16I hodeći pokraj mora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari.
17I reče im Isus: hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskijem.
18I odmah ostavivši mreže svoje pođoše za njim.
19I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u lađi krpljahu mreže;
20I odmah pozva ih; i ostavivši oca svojega Zevedeja u lađi s najamnicima pođoše za njim.
21I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu učaše.
22I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici.
23I bijaše u zbornici njihovoj čovjek s duhom nečistijem, i povika
24Govoreći: prođi se, što je tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij.
25I zaprijeti mu Isus govoreći: umukni, i iziđi iz njega.
26I strese ga duh nečisti, i povika iza glasa, i iziđe iz njega.
27I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugoga govoreći: šta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovima nečistijem zapovijeda, i slušaju ga?
28I otide glas o njemu odmah po svoj okolini Galilejskoj,
29I odmah izišavši iz zbornice dođoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom.
30A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju.
31I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im.
32A kad bi pred veče, pošto sunce zađe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne.
33I sav grad bijaše se sabrao k vratima.
34I iscijeli mnoge bolesnike od različnijeh bolesti, i đavole mnoge istjera, i ne dadijaše đavolima da kazuju da ga poznavahu.
35A ujutru vrlo rano ustavši iziđe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu.
36I za njim potrčaše Simon i koji bijahu s njim.
37I našavši ga rekoše mu: traže te svi.
38I reče im: hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovjedim: jer sam ja na to došao.
39I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i đavole izgoni.
40I dođe k njemu gubavac moleći ga i na koljenima klečeći pred njim i reče mu: ako hoćeš, možeš me očistiti.
41A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reče mu: hoću, očisti se.
42I tek što mu to reče, a guba otide s njega, i osta čist.
43I zaprijetivši mu odmah istjera ga,
44I reče mu: gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za očišćenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedočanstvo njima.
45A on izišavši poče mnogo propovijedati i kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad ući, nego bijaše napolju u pustijem mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.