Luke 21
1 Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meću priloge svoje u haznu Božiju;
2 A vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte;
3 I reče: zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju:
4 Jer svi ovi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše.
5 I kad neki govorahu za crkvu da je ukrašena lijepijem kamenjem i zakladima, reče:
6 Doći će dani u koje od svega što vidite neće ostati ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti.
7 Zapitaše ga pak govoreći: učitelju! a kad će to biti? i kakav je znak kad će se to dogoditi?
8 A on reče: čuvajte se da vas ne prevare, jer će mnogi doći na ime moje govoreći: ja sam, i vrijeme se približi. Ne idite dakle za njima.
9 A kad čujete ratove i bune, ne plašite se; jer to sve treba najprije da bude; ali još nije tada pošljedak.
10 Tada im reče: ustaće narod na narod i carstvo na carstvo;
11 I zemlja će se tresti vrlo po svijetu, i biće gladi i pomori i strahote i veliki znaci biće na nebu.
12 A prije svega ovoga metnuće na vas ruke svoje i goniće vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiće vas pred careve i kraljeve imena mojega radi.
13 A to će vam se dogoditi za svjedočanstvo.
14 Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako ćete odgovarati:
15 Jer ću vam ja dati usta i premudrost kojoj se neće moći protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici.
16 A predavaće vas i roditelji i braća i rođaci i prijatelji; i pobiće neke od vas.
17 I svi će omrznuti na vas imena mojega radi.
18 I dlaka s glave vaše neće poginuti.
19 Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.
20 A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti.
21 Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze napolje; i koji su napolju neka ne ulaze u njega:
22 Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano.
23 Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer će biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu.
24 I pašće od oštrica mača, i odvešće se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim će gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca.
25 I biće znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova.
26 Ljudi će umirati od straha i od čekanja onoga što ide na zemlju; jer će se i sile nebeske pokrenuti.
27 I tada će ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.
28 A kad se počne ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše.
29 I kaza im priču: gledajte na smokvu i na sva drveta;
30 Kad vidite da već potjeraju, sami znate da je blizu ljeto.
31 Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije.
32 Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude.
33 Nebo i zemlja proći će, a riječi moje neće proći.
34 Ali se čuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne dođe iznenada.
35 Jer će doći kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji.
36 Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteći od svega ovoga što će se zbiti, i stati pred sinom čovječijim.
37 I danju učaše u crkvi, a noću izlažaše i noćivaše na gori koja se zove Maslinska.
38 I sav narod dolažaše izjutra k njemu u crkvu da ga slušaju.