1(2:2) I zamoli se Jona Gospodu Bogu svojemu iz trbuha ribljega,
2(2:3) I reče: zavapih u nevolji svojoj ka Gospodu, i usliši me; iz utrobe grobne povikah, i ti ču glas moj.
3(2:4) Jer si me bacio u dubine, u srce moru, i voda me opteče; sve poplave tvoje i vali tvoji prelaziše preko mene.
4(2:5) I rekoh: odbačen sam ispred očiju tvojih; ali ću još gledati svetu crkvu tvoju.
5(2:6) Optekoše me vode do duše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave.
6(2:7) Sidoh do krajeva gorskih, prijevornice zemaljske nada mnom su dovijeka; ali ti izvadi život moj iz jame, Gospode Bože moj.
7(2:8) Kad nestajaše duše moje u meni, pomenuh Gospoda, i molitva moja dođe k tebi, u svetu crkvu tvoju.
8(2:9) Koji drže lažne taštine, ostavljaju svoju milost.
9(2:10) A ja ću ti glasom zahvalnijem prinijeti žrtvu, ispuniti što sam zavjetovao; spasenje je u Gospoda.
10(2:11) I Gospod zapovjedi ribi, te izbljuva Jonu na zemlju.