Job 34
1 Još govori Elijuj i reče:
2 Čujte, mudri, besjedu moju, i razumni poslušajte me.
3 Jer uho poznaje besjedu kao što grlo kuša jelo.
4 Razberimo što je pravo, izvidimo među sobom što je dobro.
5 Jer Jov reče: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu.
6 Hoću li lagati za svoju pravdu? strijela je moja smrtna, a bez krivice.
7 Koji je čovjek kao Jov da kao vodu pije potsmijeh?
8 I da se druži s onima koji čine bezakonje, i da hodi s bezbožnijem ljudima?
9 Jer reče: ne pomaže čovjeku da ugađa Bogu.
10 Zato, ljudi razumni, poslušajte me; daleko je od Boga zloća i nepravda od svemogućega.
11 Jer po djelu plaća čovjeku i daje svakome da nađe prema putu svojemu.
12 Doista Bog ne radi zlo i svemogući ne izvrće pravde.
13 Ko mu je predao zemlju? i ko je uredio vasiljenu?
14 Kad bi na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo;
15 Izginulo bi svako tijelo, i čovjek bi se povratio u prah.
16 Ako si dakle razuman, čuj ovo: slušaj glas riječi mojih.
17 Može li vladati onaj koji mrzi na pravdu? hoćeš li osuditi onoga koji je najpravedniji?
18 Kaže li se caru: nitkove! i knezovima: bezbožnici?
19 Akamoli onomu koji ne gleda knezovima ko su, niti u njega vrijedi više bogati od siromaha, jer su svi djelo ruku njegovijeh.
20 Umiru začas, i u po noći uskoleba se narod i propadne, i odnese se jaki bez ruke ljudske.
21 Jer su oči njegove obraćene na putove čovječije i vidi sve korake njegove.
22 Nema mraka ni sjena smrtnoga gdje bi se sakrili koji čine bezakonje.
23 Jer nikome ne odgađa kad dođe da se sudi s Bogom.
24 Satire jake nedokučljivo, i postavlja druge na njihovo mjesto.
25 Jer zna djela njihova, i dok obrati noć, satru se.
26 Kao bezbožne razbija ih na vidiku.
27 Jer otstupiše od njega i ne gledaše ni na koje putove njegove;
28 Te dođe do njega vika siromahova, i ču viku nevoljnijeh.
29 Kad on umiri, ko će uznemiriti? i kad on sakrije lice, ko će ga vidjeti? i to biva i narodu i čovjeku,
30 Da ne bi carovao licemjer, da ne bi bilo zamke narodu.
31 Zaista, treba kazati Bogu: podnosio sam, neću više griješiti.
32 A što ne vidim, ti me nauči; ako sam činio nepravdu, neću više.
33 Eda li će po tebi plaćati, jer tebi nije po volji, jer ti biraš a ne on? Ako znaš što, govori.
34 Ljudi će razumni sa mnom kazati, i mudar će čovjek pristati,
35 Da Jov ne govori razumno, i da riječi njegove nijesu mudre.
36 Oče moj, neka se Jov iskuša do kraja, što odgovara kao zli ljudi.
37 Jer domeće na grijeh svoj bezakonje, pljeska rukama među nama, i mnogo govori na Boga.