1Čuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve riječi moje.
2Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.
3Po pravom srcu mom biće riječi moje, i misao čistu izreći će usne moje.
4Duh Božji stvorio me je, i dah svemogućega dao mi je život.
5Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.
6Evo, ja ću biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam načinjen i ja.
7Eto, strah moj neće te strašiti, i ruka moja neće te tištati.
8Rekao si dakle preda mnom, i čuo sam glas tvojih riječi:
9Čist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.
10Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.
11Meće u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.
12Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veći od čovjeka.
13Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?
14Jedanput govori Bog i dva puta; ali čovjek ne pazi.
15U snu, u utvari noćnoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,
16Tada otvora uho ljudima i nauku im zapečaćava,
17Da bi odvratio čovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;
18Da bi sačuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiđe na mač.
19I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešću.
20Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;
21Nestaje tijela njegova naočigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,
22I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.
23Ako ima glasnika, tumača, jednoga od tisuće, koji bi kazao čovjeku dužnost njegovu,
24Tada će se smilovati na nj, i reći će: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.
25I pomladiće se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiće se na dane mladosti svoje,
26Moliće se Bogu, i pomilovaće ga, i gledaće lice njegovo radujući se, i vratiće čovjeku po pravdi njegovoj.
27Gledajući ljudi reći će: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.
28On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.
29Gle, sve ovo čini Bog dva puta i tri puta čovjeku,
30Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.
31Pazi, Jove, slušaj me, muči, da ja govorim.
32Ako imaš što reći, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;
33Ako li ne, slušaj ti mene; muči, i naučiću te mudrosti.