Job 28
1 Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi.
2 Gvožđe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed.
3 Mraku postavlja među, i sve istražuje čovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom.
4 Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom čovječjim.
5 Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj.
6 U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni.
7 Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo;
8 Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom prođe lav.
9 Na kremen diže ruku svoju; prevraća gore iz dna.
10 Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko.
11 Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo.
12 Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu?
13 Ne zna joj čovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh.
14 Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene.
15 Ne može se dati čisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju.
16 Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom.
17 Ne može se izjednačiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne.
18 Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veća nego dragom kamenju.
19 Ne može se s njom izjednačiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti čistijem zlatom.
20 Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu?
21 Sakrivena je od očiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena.
22 Pogibao i smrt govore: ušima svojima čusmo slavu njezinu.
23 Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino.
24 Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom.
25 Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom,
26 Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj.
27 Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je.
28 A čovjeku reče: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.