1I Jov nastavi besjedu svoju i reče:
2Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemogući, koji je ojadio dušu moju,
3Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,
4Neće usne moje govoriti bezakonja, niti će jezik moj izricati prijevare.
5Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neću otstupiti od svoje dobrote.
6Držaću se pravde svoje, niti ću je ostaviti; neće me prekoriti srce moje dokle sam živ.
7Neprijatelj moj biće kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik.
8Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog će iščupati dušu njegovu?
9Hoće li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj dođe nevolja?
10Hoće li se svemogućemu radovati? hoće li prizivati Boga u svako vrijeme?
11Učim vas ruci Božjoj, i kako je u svemogućega ne tajim.
12Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari?
13To je dio čovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemogućega.
14Ako mu se množe sinovi, množe se za mač, i natražje njegovo neće se nasititi hljeba.
15Koji ostanu iza njega, na smrti će biti pogrebeni, i udovice njihove neće plakati.
16Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata,
17Što nabavi, obući će pravednik, i srebro će dijeliti bezazleni.
18Gradi sebi kuću kao moljac, i kao kolibu koju načini čuvar.
19Bogat će umrijeti a neće biti pribran; otvoriće oči a ničega neće biti.
20Stignuće ga strahote kao vode; noću će ga odnijeti oluja.
21Uzeće ga vjetar istočni, i otići će; vihor će ga odnijeti s mjesta njegova.
22To će Bog pustiti na nj, i neće ga žaliti; on će jednako bježati od ruke njegove.
23Drugi će pljeskati rukama za njim, i zviždaće za njim s mjesta njegova.