Job 13
1 Eto, sve je to vidjelo oko moje, čulo uho moje, i razumjelo.
2 Što vi znate, znam i ja, nijesam gori od vas.
3 Ipak bih govorio sa svemogućim, i rad sam s Bogom pravdati se.
4 Jer vi izmišljate laži, svi ste zaludni ljekari.
5 O da biste sasvijem mučali! bili biste mudri.
6 Čujte moj odgovor, i slušajte razloge usta mojih.
7 Treba li da govorite za Boga nepravdu ili prijevaru da govorite za nj?
8 Treba li da mu gledate ko je? treba li da se prepirete za Boga?
9 Hoće li biti dobro kad vas stane ispitivati? hoćete li ga prevariti kao što se vara čovjek?
10 Zaista će vas karati, ako tajno uzgledate ko je.
11 Veličanstvo njegovo neće li vas uplašiti? i strah njegov neće li vas popasti?
12 Spomeni su vaši kao pepeo, i vaše visine kao gomile blata.
13 Mučite i pustite me da ja govorim, pa neka me snađe šta mu drago.
14 Zašto bih kidao meso svoje svojim zubima i dušu svoju metao u svoje ruke?
15 Gle, da me i ubije, opet ću se uzdati u nj, ali ću braniti putove svoje pred njim.
16 I on će mi biti spasenje, jer licemjer neće izaći preda nj.
17 Slušajte dobro besjedu moju, i neka vam uđe u uši što ću iskazati.
18 Evo, spremio sam parbu svoju, znam da ću biti prav.
19 Ko će se preti sa mnom? da sad umuknem, izdahnuo bih.
20 Samo dvoje nemoj mi učiniti, pa se neću kriti od lica tvojega.
21 Ukloni ruku svoju od mene, i strah tvoj da me ne straši.
22 Potom zovi me, i ja ću odgovarati; ili ja da govorim, a ti mi odgovaraj.
23 Koliko je bezakonja i grijeha mojih? pokaži mi prijestup moj i grijeh moj.
24 Zašto sakrivaš lice svoje i držiš me za neprijatelja svojega?
25 Hoćeš li skršiti list koji nosi vjetar, ili ćeš goniti suhu slamku,
26 Kad mi pišeš grčine i daješ mi u našljedstvo grijehe mladosti moje,
27 I mećeš noge moje u klade, i paziš na sve staze moje i ideš za mnom ustopce?
28 A on se raspada kao trulina, kao haljina koju jede moljac.