1A Jov odgovori i reče:
2Da, vi ste ljudi, i s vama će umrijeti mudrost.
3I ja imam srce kao i vi, niti sam gori od vas; i u koga nema toga?
4Na potsmijeh sam prijatelju svom, koji kad zove Boga odzove mu se; na potsmijeh je pravedni i dobri.
5Bačen je luč po mišljenju srećnoga onaj koji hoće da popuzne.
6Mirne su kolibe lupeške, i bez straha su koji gnjeve Boga, njima Bog daje sve u ruke.
7Zapitaj stoku, naučiće te; ili ptice nebeske, kazaće ti.
8Ili se razgovori sa zemljom, naučiće te, i ribe će ti morske pripovjediti.
9Ko ne zna od svega toga da je ruka Gospodnja to učinila?
10Kojemu je u ruci duša svega živoga i duh svakoga tijela čovječijega.
11Ne raspoznaje li uho riječi kao što grlo kuša jelo?
12U staraca je mudrost, i u dugom vijeku razum.
13U njega je mudrost i sila, u njega je savjet i razum.
14Gle, on razgradi, i ne može se opet sagraditi; zatvori čovjeka, i ne može se otvoriti.
15Gle, ustavi vode, i presahnu; pusti ih, i isprevrću zemlju.
16U njega je jačina i mudrost, njegov je koji je prevaren i koji vara.
17On dovodi savjetnike u ludilo, i sudije obezumljuje.
18On razdrešuje pojas carevima, i opasuje bedra njihova.
19On dovodi knezove u ludilo, i obara jake.
20On uzima besjedu rječitima, i starcima uzima razum.
21On sipa sramotu na knezove, i raspasuje junake.
22On otkriva duboke stvari ispod tame, i izvodi na vidjelo sjen smrtni.
23On umnožava narode i zatire ih, rasipa narode i sabira.
24On oduzima srce glavarima naroda zemaljskih, i zavodi ih u pustinju gdje nema puta,
25Da pipaju po mraku bez vidjela, i čini da tumaraju kao pijani.