1Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda desete godine Sedekije cara Judina, koje je osamnaesta godina Navuhodonosorova;
2A tada vojska cara Vavilonskoga bijaše opkolila Jerusalim, i prorok Jeremija bijaše zatvoren u trijemu od tamnice, koja bijaše u dvoru cara Judina.
3Jer ga zatvori Sedekija car Judin govoreći: zašto prorokuješ govoreći: ovako veli Gospod: evo, ja ću predati taj grad u ruke caru Vavilonskom i uzeće ga?
4I Sedekija car Judin neće uteći iz ruku Haldejskih, nego će zacijelo biti predan u ruke caru Vavilonskom, i usta će ovoga govoriti s ustima onoga, oči će se ovoga vidjeti s očima onoga.
5I odvešće Sedekiju u Vavilon, te će ostati ondje dokle ga ne pohodim, govori Gospod; ako se bijete s Haldejcima, nećete biti srećni.
6Reče dakle Jeremija: dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
7Evo, Anameilo sin Saluma strica tvojega ide k tebi da ti kaže: kupi njivu moju što je u Anatotu, jer ti imaš po srodstvu pravo da je kupiš.
8I dođe k meni Anameilo sin strica mojega po riječi Gospodnjoj u trijem od tamnice, i reče mi: hajde kupi moju njivu što je u Anatotu u zemlji Venijaminovoj, jer tebi pripada po našljedstvu i ti imaš pravo otkupiti je; kupi. I razumjeh da je riječ Gospodnja.
9I kupih od Anameila sina strica svojega tu njivu koja je u Anatotu, i izmjerih mu novce, sedamnaest sikala srebra.
10I napisah knjigu, i zapečatih, i uzeh svjedoke izmjeriv novce na mjeru.
11I uzeh knjigu o kupovini zapečaćenu po zakonu i uredbama, i otvorenu,
12I dadoh knjigu o kupovini Varuhu sinu Nirije sina Masijina pred Anameilom bratučedom svojim i pred svjedocima koji se potpisaše na knjizi o kupovini i pred svijem Judejcima koji sjeđahu u trijemu od tamnice.
13I zapovjedih Varuhu pred njima govoreći:
14Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: uzmi ovu knjigu, knjigu o kupovini, zapečaćenu i ovu knjigu otvorenu, i metni ih u zemljan sud da ostanu dugo vremena.
15Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: još će se kupovati kuće i njive i vinogradi u ovoj zemlji.
16I davši knjigu o kupovini Varuhu sinu Nirijinu, pomolih se Gospodu govoreći:
17Ah, Gospode Gospode! eto, ti si stvorio nebo i zemlju silom svojom velikom i mišicom svojom podignutom; ništa nije tebi teško.
18Činiš milost na tisućama, i vraćaš za bezakonje otačko u njedra sinovima njihovijem nakon njih; Bože veliki, silni, kojemu je ime Gospod nad vojskama;
19Veliki u namjerama i silni u djelima; jer su oči tvoje otvorene na sve putove ljudske da daš svakome prema putovima njegovijem i prema plodu djela njegovijeh;
20Koji si činio znake i čudesa do danas u zemlji Misirskoj i u Izrailju i među svijem ljudima, i stekao si sebi ime kako je danas;
21Jer si izveo narod svoj Izrailja iz zemlje Misirske znacima i čudesima i rukom krjepkom i mišicom podignutom i strahotom velikom;
22I dao si im ovu zemlju, za koju se zakle ocima njihovijem da ćeš im je dati, zemlju gdje teče mlijeko i med.
23Ali ušavši u nju i naslijedivši je ne poslušaše glasa tvojega, i po tvom zakonu ne hodiše, i što si im god zapovjedio da čine, ne činiše, zato si učinio te ih snađe sve ovo zlo.
24Evo, opkopi dođoše do grada da ga uzmu; i od mača i gladi i pomora grad će se dati u ruke Haldejcima koji ga biju; i što si god rekao, zbiva se, eto vidiš.
25A ti mi veliš, Gospode, Gospode: kupi tu njivu za novce i uzmi svjedoke, a grad se predaje u ruke Haldejcima.
26Tada dođe riječ Gospodnja Jeremiji govoreći:
27Gle, ja sam Gospod Bog svakoga tijela, eda li je meni što teško?
28Zato ovako veli Gospod: evo ja dajem taj grad u ruke Haldejcima i u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom da ga uzme.
29I Haldejci koji biju taj grad ući će u nj, i upaliće ognjem taj grad i spaliće ga i kuće gdje na krovovima kadiše Valu i ljevaše naljeve bogovima drugim da bi me razgnjevili.
30Jer sinovi Izrailjevi i sinovi Judini činiše od djetinjstva svojega samo što je zlo preda mnom, i sinovi Izrailjevi samo me gnjeviše djelima ruku svojih, govori Gospod.
31Jer taj grad bješe mi na gnjev i na srdnju otkad ga sazidaše do danas da bih ga odbacio ispred sebe,
32Za sve zlo sinova Izrailjevijeh i sinova Judinijeh što činiše gnjeveći me, oni, carevi njihovi, knezovi njihovi, sveštenici njihovi i proroci njihovi, Judejci i Jerusalimljani.
33I okrenuše mi leđa a ne lice; i kad ih učah zarana jednako, ne poslušaše da bi primili nauku.
34Nego metnuše svoje gadove u dom koji se zove mojim imenom i oskvrniše ga.
35I sagradiše visine Valu što su u dolini sina Enomova da vode sinove svoje i kćeri svoje Molohu, što im ja ne zapovjedih niti mi dođe na um, da bi činili taj gad, i tako Judu navodili na grijeh.
36Ali zato opet ovako veli Gospod Bog Izrailjev za taj grad za koji velite da će se dati u ruke caru Vavilonskom od mača i gladi i pomora:
37Evo, ja ću ih sabrati iz svijeh zemalja u koje ih razagnah u gnjevu svom i u jarosti svojoj i u velikoj ljutini, i dovešću ih opet na ovo mjesto i učiniti da nastavaju bez straha.
38I biće mi narod i ja ću im biti Bog.
39I daću im jedno srce i jedan put da bi me se bojali vazda na dobro svoje i sinova svojih nakon njih.
40I učiniću s njima zavjet vječan da se neću odvratiti od njih čineći im dobro, i daću im strah svoj u srce da ne otstupe od mene.
41I radovaću im se čineći im dobro i zasadiću ih u ovoj zemlji tvrdo svijem srcem svojim i svom dušom svojom.
42Jer ovako veli Gospod: kao što sam doveo na taj narod sve ovo zlo veliko, tako ću dovesti na njih sve dobro koje im obričem.
43Tada će se kupovati njive u ovoj zemlji, za koju vi kažete da je pusta i da nema u njoj ni živinčeta i da je dana u ruke Haldejcima.
44Kupovaće njive za novce, i pisaće knjige i pečatiti i uzimati svjedoke u zemlji Venijaminovoj i po okolini Jerusalimskoj i u gradovima Judinijem i u gradovima po gorama i u gradovima po ravnici i u gradovima južnijem, jer ću povratiti roblje njihovo, govori Gospod.