1Potom dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
2Nemoj se ženiti, i da nemaš sinova ni kćeri na tom mjestu.
3Jer ovako govori Gospod za sinove i kćeri što se rode na tom mjestu i za matere njihove koje ih rode, i za oce njihove koji ih rode u toj zemlji:
4Ljutom će smrću pomrijeti, neće biti oplakani niti će se pogrepsti, biće gnoj po zemlji, i od mača i od gladi izginuće, i mrtva će tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.
5Jer ovako govori Gospod: ne ulazi u kuću u kojoj je žalost, i ne idi da plačeš niti ih žali; jer sam uzeo mir svoj od toga naroda, govori Gospod, milost i žaljenje.
6Pomrijeće mali i veliki u ovoj zemlji, neće biti pogrebeni niti će se oplakati, niti će se ko rezati ni glave strići za njima.
7Neće im se dati hljeba u žalosti da se potješe za mrtvijem, niti će ih napojiti iz čaše radi utjehe za ocem ili za materom.
8Tako ne ulazi u kuću u kojoj je žalost da sjedeš s njima da jedeš i piješ.
9Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja ću učiniti da na ovom mjestu pred vašim očima i za vaših dana ne bude glasa radosna ni glasa vesela, glasa ženikova ni glasa nevjestina.
10A kad kažeš tome narodu sve ove riječi, ako ti reku: zašto izreče Gospod sve to veliko zlo na nas? i kako je bezakonje naše ili kaki je grijeh naš, kojim zgriješismo Gospodu Bogu svojemu?
11Tada im reci: jer oci vaši ostaviše mene, govori Gospod, i idoše za drugim bogovima i služiše im i klanjaše im se, a mene ostaviše i zakona mojega ne držaše;
12A vi još gore činite nego oci vaši, jer eto idete svaki po misli srca svojega zloga ne slušajući mene.
13Zato ću vas izbaciti iz ove zemlje u zemlju koje ne poznaste ni vi ni oci vaši, i ondje ćete služiti drugim bogovima dan i noć dokle vam ne učinim milost.
14Zato, evo, idu dani, govori Gospod, kad se neće više govoriti: tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje Misirske;
15Nego: tako da je živ Gospod koji je izveo sinove Izrailjeve iz zemlje sjeverne i iz svijeh zemalja u koje ih bješe razagnao! Jer ću ih opet dovesti u zemlju njihovu koju sam dao ocima njihovijem.
16Gle, ja ću poslati mnoge ribare, govori Gospod, da ih love, i poslije ću poslati mnoge lovce da ih love po svakoj gori i po svakom humu i po rasjelinama kamenijem.
17Jer oči moje paze na sve putove njihove, nijesu sakriveni od mene, niti je bezakonje njihovo zaklonjeno od mojih očiju.
18I platiću im prvo dvojinom za bezakonje njihovo i za grijeh njihov, što oskvrniše zemlju moju strvima gadova svojih, i našljedstvo moje napuniše gnusobama svojim.
19Gospode, krjeposti moja i grade moj i utočište moje u nevolji, k tebi će doći narodi od krajeva zemaljskih, i reći će: doista oci naši imaše laž, i taštinu i što nimalo ne pomaže.
20Eda li će čovjek načiniti sebi bogove, koji ipak nijesu bogovi?
21Zato, evo, ja ću ih naučiti sada, pokazaću im ruku svoju i silu svoju, da poznadu da mi je ime Gospod.