1I reče mi Gospod: uzmi knjigu veliku i napiši u njoj pismom čovječijim: brz na plijen, hitar na grabež.
2I uzeh vjerne svjedoke, Uriju sveštenika i Zahariju sina Jeverehijina.
3Potom pristupih k proročici, i ona zatrudnje i rodi sina. A Gospod mi reče: nadjeni mu ime: brz na plijen, hitar na grabež.
4Jer prije nego dijete nauči vikati: oče moj i majko moja, odnijeće se blago Damaštansko i plijen Samarijski pred carem Asirskim.
5I još mi reče Gospod govoreći:
6Što ovaj narod ne mari za vodu Siloamsku koja teče tiho, i raduje se Resinu i sinu Remalijinu,
7Zato, evo, Gospod će navesti na njih vodu iz rijeke silnu i veliku, cara Asirskoga i svu slavu njegovu, te će izaći iz svijeh potoka svojih, i teći će povrh svijeh bregova svojih,
8I navaliće preko Jude, plaviće i razlivaće se i doći do grla, i krila će joj se raširiti preko svekolike zemlje tvoje, Emanuilo!
9Združujte se, narodi, ali ćete se potrti; čujte svi koji ste u daljnoj zemlji: oružajte se, ali ćete se potrti; oružajte se, ali ćete se potrti.
10Dogovarajte se, dogovor će vam se razbiti: recite riječ, neće biti od nje ništa, jer je s nama Bog.
11Jer mi ovako reče Gospod uhvativši me za ruku i opomenuvši me da ne idem putem ovoga naroda, govoreći:
12Ne govorite buna, kad god ovaj narod kaže buna, i ne bojte se čega se on boji, i ne plašite se.
13Gospoda nad vojskama svetite; i on neka vam je strah i bojazan.
14I biće vam svetinja, a kamen za spoticanje i stijena za sablazan objema domovima Izrailjevijem, zamka i mreža stanovnicima Jerusalimskim.
15I spotaknuće se mnogi i pašće i satrće se, zaplešće se i uhvatiće se.
16Sveži svjedočanstvo, zapečati zakon mojim učenicima.
17Čekaću dakle Gospoda, koji je sakrio lice svoje od doma Jakovljeva, i uzdaću se u nj.
18Evo ja i djeca koju mi je dao Gospod jesmo znak i čudo Izrailju od Gospoda nad vojskama, koji nastava na gori Sionu.
19I ako vam reku: pitajte vrače i gatare, koji šapću i mrmljaju; recite: ne treba li narod da pita Boga svojega? ili će pitati mrtve mjesto živijeh?
20Zakon i svjedočanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore.
21I hodiće po zemlji potucajući se i gladujući; i kad bude gladan, ljutiće se i psovati cara svojega i Boga svojega gore.
22A kad pogleda na zemlju, a to nevolja i mrak i teška muka, i on zagnan u tamu.