1U vrijeme Ahaza sina Jotama sina Ozije cara Judina dođe Resin car Sirski i Fakej sin Remalijin car Izrailjev na Jerusalim da ga biju, ali ga ne mogoše uzeti.
2I dođe glas domu Davidovu i rekoše: Sirija se složi s Jefremom. A srce Ahazovo i srce naroda njegova ustrepta kao drveće u šumi od vjetra.
3Tada reče Gospod Isaiji: izidi na susret Ahazu, ti i Sear-jasuv sin tvoj, nakraj jaza gornjega jezera, na put kod polja bjeljareva.
4I reci mu: čuvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plaši od dva kraja ovijeh glavanja što se puše, od raspaljenoga gnjeva Resinova i Sirskoga i sina Remalijina.
5Što se Sirci i Jefrem i sin Remalijin dogovoriše na tvoje zlo govoreći:
6Hajdemo na Judejsku da joj dosadimo i da je osvojimo i da postavimo u njoj carem sina Taveilova;
7Zato ovako veli Gospod Bog: neće se to učiniti, neće biti.
8Jer je glava Siriji Damasak, a Damasku je glava Resin; i do šezdeset i pet godina satrće se Jefrem tako da više neće biti narod.
9I glava je Jefremu Samarija, a Samariji je glava sin Remalijin. Ako ne vjerujete, nećete se održati.
10I još reče Gospod Ahazu govoreći:
11Išti znak od Gospoda Boga svojega, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine.
12A Ahaz reče: neću iskati, niti ću kušati Gospoda.
13Tada reče Isaija: slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosađujete ljudima, nego dosađujete i Bogu mojemu?
14Zato će vam sam Gospod dati znak: eto djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo.
15Maslo i med ješće, dokle ne nauči odbaciti zlo a izabrati dobro.
16Jer prije nego nauči dijete odbaciti zlo a izabrati dobro, ostaviće zemlju, na koju se gadiš, dva cara njezina.
17Gospod će pustiti na te i na narod tvoj i na dom oca tvojega dane, kakih nije bilo otkad se Jefrem odvoji od Jude, preko cara Asirskoga.
18I tada će Gospod zazviždati muhama koje su nakraj rijeka Misirskih, i pčelama koje su u zemlji Asirskoj;
19I doći će i popadaće sve u puste doline i u kamene rasjeline i na sve česte i na svako drvce.
20Tada će Gospod obrijati britvom zakupljenom ispreko rijeke, carem Asirskim, glavu i dlake po nogama, i bradu svu.
21I tada ko sačuva kravicu i dvije ovce,
22Od mnoštva mlijeka što će davati ješće maslo; jer maslo i med ješće ko god ostane u zemlji.
23I tada će svako mjesto gdje ima tisuća čokota za tisuću srebrnika zarasti u čkalj i trnje.
24Sa strijelama i s lukom ići će se onamo, jer će sva zemlja biti čkalj i trnje.
25A na sve gore koje su se kopale motikom, na njih neće doći strah od čkalja i trnja, nego će biti ispust volovima i gaziće ih ovce.