1Ustani, svijetli se, jer dođe svjetlost tvoja, i slava Gospodnja obasja te.
2Jer, gle, mrak će pokriti zemlju i tama narode; a tebe će obasjati Gospod i slava njegova pokazaće se nad tobom.
3I narodi će doći k vidjelu tvojemu i ka svjetlosti koja će te obasjati.
4Podigni oči svoje unaokolo, i vidi: svi se skupljaju i idu k tebi, sinovi će tvoji iz daleka doći i kćeri tvoje nosiće se u naručju.
5Tada ćeš vidjeti, i obradovaćeš se, i srce će ti se udiviti i raširiti, jer će se k tebi okrenuti mnoštvo morsko i sila naroda doći će k tebi.
6Mnoštvo kamila prekriliće te, dromedari iz Madijama i Efe; svi iz Save doći će, zlato i kad donijeće, i slavu Gospodnju javljaće.
7Sva stada Kidarska skupiće se k tebi, ovnovi Navajotski biće ti na potrebu; prineseni na oltaru mom biće ugodni, i dom slave svoje proslaviću.
8Ko su ono što lete kao oblaci i kao golubovi na prozore svoje?
9Ostrva će me čekati i prve lađe Tarsiske, da dovezu sinove tvoje iz daleka, i s njima srebro njihovo i zlato njihovo, imenu Gospoda Boga tvojega i sveca Izrailjeva, jer te proslavi.
10I tuđini će sazidati zidove tvoje, i carevi njihovi služiće ti; jer u gnjevu svom udarih te, a po milosti svojoj pomilovaću te.
11I tvoja će vrata biti svagda otvorena, neće se zatvoriti ni danju ni noću, da ti se dovede sila naroda, i carevi njihovi da se dovedu.
12Jer narod i carstvo, koje ti ne bi služilo, poginuće, taki će se narodi sasvijem zatrti.
13Slava Livanska tebi će doći, jela, brijest i šimšir, da ukrase mjesto svetinje moje da bi proslavio mjesto nogu svojih.
14I sinovi onijeh koji su te mučili doći će k tebi klanjajući se, i svi koji te preziraše padaće k stopalima nogu tvojih, i zvaće te gradom Gospodnjim, Sionom sveca Izrailjeva.
15Što si bio ostavljen i mrzak tako da niko nije prolazio kroza te, mjesto toga ću ti učiniti vječnu slavu, i veselje od koljena do koljena.
16Jer ćeš mlijeko naroda sati, i sise carske dojićeš, i poznaćeš da sam ja Gospod spasitelj tvoj i izbavitelj tvoj, silni Jakovljev.
17Mjesto mjedi donijeću zlata, i mjesto gvožđa donijeću srebra, i mjedi mjesto drva, i gvožđa mjesto kamenja, i postaviću ti za upravitelje mir i za nastojnike pravdu.
18Neće se više čuti nasilje u tvojoj zemlji ni pustošenje i potiranje na međama tvojim; nego ćeš zvati zidove svoje spasenjem i vrata svoja hvalom.
19Neće ti više biti sunce vidjelo danju, niti će ti sjajni mjesec svijetliti; nego će ti Gospod biti vidjelo vječno i Bog tvoj biće ti slava.
20Neće više zalaziti sunce tvoje, niti će mjesec tvoj pomrčati; jer će ti Gospod biti vidjelo vječno, i dani žalosti tvoje svršiće se.
21I tvoj će narod biti sav pravedan, naslijediće zemlju navijek; mladica koju sam posadio, djelo ruku mojih biće na moju slavu.
22Od maloga će postati tisuća i od nejakoga silan narod; ja Gospod brzo ću učiniti to kad bude vrijeme.