1Gle, nije okračala ruka Gospodnja da ne može spasti, niti je otežalo uho njegovo da ne može čuti.
2Nego bezakonja vaša rastaviše vas s Bogom vašim, i grijesi vaši zakloniše lice njegovo od vas, da ne čuje.
3Jer su ruke vaše oskvrnjene krvlju i prsti vaši bezakonjem; usne vaše govore laž i jezik vaš izriče opačinu.
4Nema nikoga da viče za pravdu, niti ima koga da se pre za istinu; uzdaju se u ništavilo, i govore laž; začinju nevolju, i rađaju muku.
5Nose jaja aspidina i tkaju paučinu; ko pojede jaje njihovo umre, i ako koje razbije, ižljeze guja.
6Platno njihovo nije za haljine, niti će se oni odjesti svojim poslom; posao je njihov bezakonje i u rukama je njihovijem nasilje.
7Noge im trče na zlo i brze su na proljevanje krvi prave; misli su njihove bezakonje; na putovima je njihovijem pustoš i rasap.
8Puta mirnoga ne znaju, i na putovima njihovijem nema pravde; načinili su sebi krive staze; ko god ide po njima, ne zna za mir.
9Zato je sud daleko od nas, i pravda ne dolazi do nas; čekamo vidjelo, a ono, eto mrak; svjetlost, a ono hodimo po tami.
10Pipamo kao slijepci zid, kao oni koji nemaju očiju pipamo; spotičemo se u podne kao u sumračje; u obilju smo kao mrtvi.
11Ričemo svikoliki kao medvjedi, i jednako učemo kao golubice; čekamo sud, a njega nema, spasenje, a ono je daleko od nas.
12Jer se prijestupi naši umnožiše pred tobom i grijesi naši svjedoče na nas; jer su prijestupi naši kod nas i bezakonja svoja znamo,
13Da nevjeru učinismo i slagasmo Gospodu, i otstupismo od Boga svojega, govorismo o nasilju i odmetu, da sastavljasmo i iznosismo iz srca riječi lažne.
14Zato sud otstupi natrag, i pravda stoji daleko; jer istina pade na ulici i pravda ne može da prođe.
15I istine je nestalo, i ko se uklanja oda zla, postaje plijen. To vidje Gospod, i ne bi mu milo što nema suda.
16I vidje gdje nema čovjeka, i začudi se što nema posrednika; zato učini mu spasenje mišica njegova, i pravda njegova poduprije ga.
17Jer se obuče u pravdu kao u oklop, i šljem spasenja metnu na glavu; odjede se osvetom kao odijelom, i ogrte se revnošću kao plaštem.
18Po djelima, po djelima da vrati gnjev protivnicima svojim, platu neprijateljima svojim, ostrvima da plati.
19I bojaće se imena Gospodnjega sa zapada, i slave njegove s istoka sunčanoga; jer će neprijatelj navaliti kao rijeka, a duh će Gospodnji podignuti zastavu suprot njemu.
20I doći će izbavitelj u Sion i k onima od Jakova koji se obraćaju od grijeha, veli Gospod.
21A ovo će biti zavjet moj s njima, veli Gospod: duh moj, koji je u tebi, i riječi moje, koje metnuh u usta tvoja, neće otići od usta tvojih ni od usta sjemena tvojega, ni od usta sjemena sjemena tvojega, veli Gospod, otsele i dovijeka.