1Breme Moavu. Da, obnoć se raskopa Ar Moavski i propade; da, obnoć se raskopa Kir Moavski i propade.
2Otide u dom i u Devon, na visine, da plače: Moav će ridati za Nevonom i za Medevom, sve će mu glave biti ćelave, svaka brada oskubena.
3Po ulicama će njegovijem pripasivati kostrijet, na krovovima njegovijem i na ulicama njegovijem sve će ridati suze lijući.
4I vikaće Esevon i Eleala, do Jase čuće im se glas; i vojnici će Moavski vikati, duša će se u svakom uzmučiti.
5Srce moje vapije za Moavom; bjegunci njegovi pobjegoše dori do Sigora kao junica trećakinja; jer će se ići uz brdo Luitsko plačući, i putem Oronaimskim razlijegaće će se jauk.
6Jer će nestati voda Nimrimskih, jer će posahnuti bilje, nestaće trave, zeleni neće biti.
7I zato što su ostavljali i što su čuvali odnijeće se na potok Arapski.
8Jer će vika ići oko međa Moavskih, do Eglaima jauk njihov, i do Vir-Elima jauk njihov.
9Jer će se voda Dimonska napuniti krvi; i još ću dometnuti Dimonu, na bjegunce Moavske i na ostatak zemaljski poslaću lavove.