1Recite braći svojoj: narode moj; i sestrama svojim: pomilovana.
2Prite se s materom svojom, prite se, jer mi nije žena, niti sam joj ja muž; neka odbaci kurvarstva svoja od lica svojega, i preljube svoje od dojaka svojih,
3Da je ne bih svukao golu i učinio je kaka je bila onaj dan kad se rodila, i da je ne bih postavio da bude kao pustinja i obratio je da bude kao zemlja zasušena, i umorio je žeđu.
4I neću se smilovati na djecu njezinu, jer su kopilad.
5Jer se mati njihova kurva, sramoti se roditeljka njihova; jer govori: ići ću za milosnicima svojim koji mi daju hljeb moj i vodu moju, vunu moju i lan moj, ulje moje i piće moje.
6Zato evo ja ću joj zagraditi put trnjem i zazidaću zidom da ne nađe staza svojih.
7I trčaće za svojim milosnicima, ali ih neće stignuti; i tražiće ih, ali ih neće naći; pa će reći: idem da se vratim k prvomu mužu svojemu, jer mi bješe bolje onda nego sada.
8Jer ona ne zna da sam joj ja davao žito i vino i ulje, i umnožavao joj srebro i zlato, od kojega načiniše Vala.
9Zato ću uzeti natrag žito svoje, kad bude vrijeme, i vino svoje, kad bude vrijeme, i uzeću vunu svoju i lan svoj, kojim bi pokrivala golotinju svoju.
10I otkriću rugobu njezinu pred milosnicima njezinijem, i niko je neće izbaviti iz moje ruke.
11I ukinuću svaku radost njezinu, svetkovine njezine, mladine njezine i subote njezine i sve praznike njezine.
12I potrću čokote njezine i smokve, za koje govori: plata su mi, što mi dadoše milosnici moji; i obratiću ih u šumu da ih jede zvijerje poljsko.
13I pohodiću na njoj dane Valimske, u koje im je kadila i kitila se obocima i grivnama, i išla za svojim milosnicima, i mene zaboravila, govori Gospod.
14Ali evo, ja ću je primamiti i odvešću je u pustinju, i govoriću s njom lijepo.
15I daću joj vinograde njezine od toga mjesta, i dolinu Ahor za vrata nadanju, i ondje će pjevati kao za mladosti svoje i kao kad je išla iz Misira.
16I tada ćeš me, govori Gospod, zvati: mužu moj; a nećeš me više zvati: Vale moj.
17Jer ću ukloniti iz usta njezinijeh imena Vala; i neće im se više pominjati imena.
18I tada ću im učiniti zavjet sa zvijerjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji, i učiniću da leže bez straha.
19I zaručiću te sebi dovijeka, zaručiću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem.
20I zaručiću te sebi vjerom, i poznaćeš Gospoda.
21I tada ću se odazvati, govori Gospod, odazvaću se nebesima, a ona će se odazvati zemlji.
22A zemlja će se odazvati žitu i vinu i ulju, a to će se odazvati Jezraelu.
23I posijaću je sebi na zemlji, i smilovaću se na Loruhamu, i reći ću Loamiji: ti si moj narod, i on će reći: Bože moj!