1Riječ Gospodnja koja dođe Osiji sinu Veirijevu za vremena Ozije, Joatama, Ahaza i Jezekije careva Judinijeh i za vremena Jerovoama sina Joasova cara Izrailjeva.
2Kad Gospod poče govoriti Osiji, reče Gospod Osiji: idi, oženi se kurvom, i rodi kopilad, jer se zemlja prokurva otstupivši od Gospoda.
3I otide, i uze Gomeru kćer Divlaimsku, koja zatrudnje i rodi mu sina.
4Tada mu reče Gospod: nadjeni mu ime Jezrael; jer još malo, pa ću pohoditi krv Jezraelsku na domu Jujevu i ukinuću carstvo doma Izrailjeva.
5I u to ću vrijeme slomiti luk Izrailjev u dolini Jezraelskoj.
6I ona opet zatrudnje i rodi kćer; i Gospod mu reče: nadjeni joj ime Loruhama; jer se više neću smilovati na dom Izrailjev, nego ću ih ukinuti sasvijem.
7A na dom Judin smilovaću se, i izbaviću ih Gospodom Bogom njihovijem, a neću ih izbaviti lukom ni mačem ni ratom ni konjma ni konjicima.
8Potom odbivši od sise Loruhamu opet zatrudnje i rodi sina.
9I reče Gospod: nadjeni mu ime Loamija; jer vi nijeste moj narod, niti ću ja biti vaš.
10Ali će ipak broj sinova Izrailjevijeh biti kao pijesak morski, koji se ne može izmjeriti ni izbrojiti; i mjesto da im se reče: nijeste moj narod, reći će im se: sinovi Boga živoga.
11I sabraće se sinovi Judini i sinovi Izrailjevi ujedno, i postaviće sebi jednoga poglavara i otići će iz zemlje, jer će biti velik dan Jezraelski.