1Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istočnu.
2I obzirući se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen bijaše studencu na vratima.
3Ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i poslije opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mjesto.
4I Jakov im reče: braćo, odakle ste? Rekoše: iz Harana smo.
5A on im reče: poznajete li Lavana sina Nahorova? Oni rekoše: poznajemo.
6On im reče: je li zdrav? Rekoše: jest, i evo Rahilje kćeri njegove, gdje ide sa stadom.
7I on reče: eto još je rano, niti je vrijeme vraćati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je.
8A oni rekoše: ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku.
9Dok on još govoraše s njima, dođe Rahilja sa stadom oca svojega, jer ona pasijaše ovce.
10A kad Jakov vidje Rahilju kćer Lavana ujaka svojega, i stado Lavana ujaka svojega, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svojega.
11I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se.
12I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njezinu i da je sin Revečin; a ona otrča te javi ocu svojemu.
13A kad Lavan ču za Jakova sina sestre svoje, istrča mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuću. I on pripovjedi Lavanu sve ovo.
14A Lavan mu reče: ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega cio mjesec dana.
15Tada reče Lavan Jakovu: zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta će ti biti plata?
16A Lavan imaše dvije kćeri: starijoj bješe ime Lija, a mlađoj Rahilja.
17I u Lije bjehu kvarne oči, a Rahilja bješe lijepa stasa i lijepa lica.
18I Jakovu omilje Rahilja, te reče: služiću ti sedam godina za Rahilju, mlađu kćer tvoju.
19A Lavan mu reče: bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.
20I otsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše.
21I reče Jakov Lavanu: daj mi ženu, jer mi se navrši vrijeme, da legnem s njom.
22I sazva Lavan sve ljude iz onoga mjesta i učini gozbu.
23A uveče uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom.
24I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kćeri svojoj da joj bude robinja.
25A kad bi ujutru, gle, ono bješe Lija; te reče Jakov Lavanu: šta si mi to učinio? ne služim li za Rahilju kod tebe? zašto si me prevario?
26A Lavan mu reče: ne biva u našem mjestu da se uda mlađa prije starije.
27Navrši nedjelju dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih.
28Jakov učini tako, i navrši s njom nedjelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kćer svoju za ženu.
29I dade Lavan Rahilji kćeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja.
30I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina.
31A Gospod videći da Jakov ne mari za Liju, otvori njojzi matericu, a Rahilja osta nerotkinja.
32I Lija zatrudnje, i rodi sina, i nadjede mu ime Ruvim, govoreći: Gospod pogleda na jade moje, sada će me ljubiti muž moj.
33I opet zatrudnje, i rodi sina, i reče: Gospod ču da sam prezrena, pa mi dade i ovoga. I nadjede mu ime Simeun.
34I opet zatrudnje, i rodi sina, i reče: da ako se sada već priljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadješe ime Levije.
35I zatrudnje opet, i rodi sina, i reče: sada ću hvaliti Gospoda. Zato mu nadjede ime Juda; i presta rađati.