Ezekiel 30
1 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
2 Sine čovječji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: ridajte: jaoh dana!
3 Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodnji, oblačan dan, vrijeme narodima.
4 I mač će doći na Misir, i strah će biti u Etiopskoj, kad stanu padati pobijeni u Misiru, kad se zarobi mnoštvo njegovo i raskopaju se temelji njegovi.
5 Etiopljani i Puteji i Ludeji i sva mješavina i Huveji i sinovi zemalja među kojima je vjera, pašće s njima od mača.
6 Ovako veli Gospod: pašće koji podupiru Misir, i ponos sile njegove oboriće se, od kule Sinske pašće u njemu, govori Gospod Gospod.
7 I biće pusti među pustijem zemljama, i gradovi će njegovi biti među pustijem gradovima.
8 I poznaće da sam ja Gospod kad zapalim oganj u Misiru i svi se pomoćnici njegovi satru.
9 U onaj će dan izaći poslanici od mene na lađama da uplaše Etiopsku bezbrižnu, i biće među njima strah velik kao dana Misirskoga; jer evo, ide.
10 Ovako veli Gospod Gospod: pogubiću mnoštvo Misirsko rukom Navuhodonosora cara Vavilonskoga.
11 On i narod njegov s njim, najljući između naroda, biće dovedeni da zatru zemlju, i izvući će mačeve svoje na Misir i napuniće zemlju pobijenijeh.
12 I isušiću rijeke, i predaću zemlju u ruke zlijem ljudima; i opustiću zemlju i što je u njoj rukom tuđinskom. Ja Gospod govorih.
13 Ovako veli Gospod Gospod: i gadne ću bogove potrti, i istrijebiću likove u Nofu i neće više biti kneza iz zemlje Misirske, i pustiću strah u zemlju Misirsku.
14 I opustošiću Patros, i upaliću Soan, i izvršiću sud na Novu.
15 I izliću gnjev svoj na Sin, grad Misirski, i istrijebiću ljudstvo u Novu.
16 Kad zapalim oganj u Misiru, ljuto će se uzmučiti Sin, i Nov će se raspasti, i Nof će biti u tjeskobi svaki dan.
17 Mladići Avinski i Pi-vesetski pašće od mača, a djevojke će otići u ropstvo.
18 I u Tafnisu će pomrknuti dan kad polomim ondje prijevornice Misirske i nestane u njemu ponosa sile njegove; oblak će ga pokriti; a kćeri će njegove otići u ropstvo.
19 I izvršiću sudove na Misiru, i oni će poznati da sam ja Gospod.
20 Opet jedanaeste godine, prvoga mjeseca, sedmoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
21 Sine čovječji, slomih mišicu Faraonu caru Misirskom, i eto neće se zaviti da se liječi, neće se metnuti zavoj niti će se zaviti da bi se okrijepila i mogla držati mač.
22 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo me na Faraona cara Misirskoga, i slomiću mu mišice, i zdravu i slomljenu, i izbiću mu mač iz ruke.
23 I rasijaću Misirce po narodima, i razasuću ih po zemljama.
24 I ukrijepiću mišicu caru Vavilonskom, i daću mu u ruku svoj mač, i polomiću mišice Faraonu, i ječaće pred njim kao što ječi čovjek ranjen na smrt.
25 Da, ukrijepiću mišice caru Vavilonskom, a Faraonu će mišice klonuti, i poznaće se da sam ja Gospod, kad dam mač svoj u ruku caru Vavilonskom da njim zamahne na zemlju Misirsku.
26 I rasijaću Misirce među narode i razasuću ih po zemljama, i poznaće da sam ja Gospod.