1Molimo vas pak kao pomagači da ne primite uzalud blagodat Božiju.
2Jer on govori: u vrijeme najbolje poslušah te, i u dan spasenija pomogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenija!
3Nikakvo ni u čemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi;
4Nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama,
5U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu,
6U čistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj,
7U riječi istine, u sili Božijoj, s oružjem pravde i nadesno i nalijevo,
8Slavom i sramotom, kuđenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti,
9Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni,
10Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaćavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju.
11Usta naša otvoriše se k vama, Korinćani, i srce naše rasprostrani se.
12Vama nije tijesno mjesto u nama, ali vam je tijesno u srcima vašijem.
13A da mi vratite (kao djeci govorim), rasprostranite se i vi.
14Ne vucite u tuđemu jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom?
15Kako li se slaže Hristos s Velijarom? ili kakav dijel ima vjerni s nevjernikom?
16Ili kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reče Bog: useliću se u njih, i življeću u njima, i biću im Bog, i oni će biti moj narod.
17Zato iziđite između njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do nečistote, i ja ću vas primiti,
18I biću vam otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod svedržitelj.