1Jer znamo da kad se zemaljska naša kuća tijela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima.
2Jer za tijem uzdišemo, želeći obući se u svoj nebeski stan.
3I da se obučeni, ne goli nađemo!
4Jer budući u ovome tijelu, uzdišemo otežali; jer nećemo da se svučemo, nego da se preobučemo, da život proždere smrtno.
5A onaj koji nas za ovo isto stvori, Bog je, koji nam i dade zalog Duha.
6Dobre smo dakle volje jednako, jer znamo da putujemo u tijelu, daleko od Gospoda.
7Jer po vjeri živimo a ne po gledanju.
8Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otići od tijela, i ići ka Gospodu.
9Zato se i staramo, ili ulazili ili odlazili, da budemo njemu ugodni.
10Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki što je koji u tijelu činio, ili dobro ili zlo;
11Znajući dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo; a Bogu smo poznati, a nadamo se da smo i u vašijem savjestima poznati.
12Jer se ne hvalimo opet pred vama, nego vama dajemo uzrok da se hvalite nama, da imate što odgovoriti onima koji se hvale onijem što je spolja a ne što je u srcu.
13Jer ako se odviše hvalimo, Bogu se hvalimo; ako li smo smjerni, vama smo.
14Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe.
15Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i vaskrse.
16Zato i mi otsad nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Hrista poznasmo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo.
17Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade.
18Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i dade nam službu pomirenja.
19Jer Bog bješe u Hristu, i svijet pomiri sa sobom ne primivši im grijeha njihovijeh, i metnuvši u nas riječ pomirenja.
20Tako smo mi poslani mjesto Hrista, kao da Bog govori kroz nas; molimo vas u ime Hristovo, pomirite se s Bogom.
21Jer onoga koji ne znadijaše grijeha nas radi učini grijehom, da mi budemo pravda Božija u njemu.