Psalms 72
1 Solomonu. O, Bože, propise svoje caru podaj i pravednost svoju sinu carevome!
2 Nek narodu tvome on pravedno sudi i siromasima prema propisima.
3 Neka gore narodu mir donesu i brda pravednost.
4 On će siromasima da sudi, deci ubogih pobedu daće i skršiće tlačitelja.
5 Bojaće te se ljudi dok je sunca i meseca, od roda do roda.
6 Spustiće se kao kiša na košenu travu i poput pljuskova natapaće zemlju.
7 U njegovim danima procvetaće pravednik i obilje mira dok meseca bude bilo.
8 Vladaće od mora do mora i od reke do krajeva gde zemlja prestaje.
9 Kleknuće pred njim pustinjska plemena, protivnici njegovi lizaće prašinu.
10 Prineće mu prinos carevi tarsiski i ostrvski; carevi Save i Seve danak će da daju.
11 Pokloniće mu se svi carevi, svi narodi služiće mu.
12 Jer on će da izbavi ubogog što za pomoć vapi, i siromaha bez pomoći niotkuda.
13 Poštedeće slabog i ubogog, živote ubogih spasti.
14 Od tlačenja i nasilja život njihov otkupiće, očima njegovim krv njihova dragocena će biti.
15 Živ nek bude! Nek mu daju od zlata savskoga; neka stalno za njega se mole, od jutra do sutra blagosiljaju ga.
16 Nek pšenicom obiluje zemlja, nek se rod njegov povija na vrhu gora, kao na Livanu; nek procveta narod iz gradova ko trava zemaljska.
17 Njegovo ime nek bude doveka, neka traje dokle je i sunca. Nek u njemu svi narodi blagoslove se i blaženim nek ga nazivaju.
18 Blagosloven bio Gospod Bog, Bog Izrailja, on jedini čudesa čini.
19 I blagosloveno doveka bilo njegovo slavno ime, nek svu zemlju slava mu ispuni. Amin! Amin!
20 Dovršiše se molitve Davida, sina Jesejevog.