Psalms 44
1 Za horovođu. Poučna pesma sinova Korejevih. O, Bože, svojim smo ušima čuli, naši nam preci rekoše, za delo koje ti učini u dane njihove, u dane pradavne.
2 Svojom si rukom izgnao narode, a njih posadio, puke si razbio, a njih umnožio.
3 Nisu oni zemlju mačem osvojili, niti ih je ruka njihova izbavila, nego tvoja ruka desnica, i svetlo tvoga lica, jer si ih zavoleo.
4 Ti si moj car, Bože! Naredi, i Jakov će biti spasen.
5 S tobom probadamo dušmane svoje, u ime tvoje gazimo neprijatelje svoje.
6 Jer ja se ne uzdam u luk svoj, mač moj mene ne spasava.
7 Jer ti nas izbavi od naših dušmana, ti osramoti naše mrzitelje.
8 Bogom smo se hvalili povazdan, ime tvoje slavili povazdan.
9 No, ti si nas odbacio i ponizio, i ne ideš u boj s vojskom našom.
10 Činiš da se povlačimo pred dušmaninom, da nas pljačkaju naši mrzitelji.
11 Izručio si nas kao ovce za klanje, rasejao nas među narode.
12 Prodao si svoj narod u bescenje, a od prodaje se nisi obogatio.
13 Učinio si nas ruglom našim susedima, na podsmeh smo i ruganje onima oko nas.
14 Učinio si nas rugalicom među narodima, mašu glavom narodi nad nama.
15 Sramota je moja stalno preda mnom, stid mi je lice pokrio
16 od glasa rugača i podsmevača, pred dušmaninom, osvetnikom.
17 Sve nas to snađe, alʼ nismo te zaboravili, a ni savez tvoj nismo izneverili.
18 Srce nam se nije odvratilo, niti su nam stope s tvog puta skrenule,
19 kad si nas razbio u kraju šakalskom, i u smrtnu nas tamu zavio.
20 Ako zaboravimo ime Boga našega, i raširimo ruke prema tuđem bogu,
21 neće li Bog to otkriti, kad poznaje tajne srca?
22 Jer zbog tebe nas ubijaju svagda, smatraju nas ovcama za klanje.
23 Probudi se, zašto spavaš, Gospode? Ustani, ne odbacuj nas doveka!
24 Zašto kriješ svoje lice? Zašto zaboravljaš muku i potlačenost našu?
25 Jer duša naša leži u prašini, stomak nam se prilepio uz zemlju.
26 Ustani, pomozi nam, otkupi nas zbog milosti svoje!