Psalms 38
1 Psalam Davidov. Za sećanje. Ne karaj me u gnevu svom, Gospode, ne kažnjavaj u jarosti svojoj,
2 jer tvoje su se strele zabole u mene, i tvoja me je ruka pritisnula.
3 Na mom telu zdravog mesta nema od tvoje srdžbe, radi mog greha kosti mi nemaju počinka.
4 Jer moje me nepravde preplaviše, navališe se na mene kao teret preteški.
5 Moje rane smrde, gnoje se zbog moje ludosti,
6 pognuo sam se, sasvim se zgurio, pa povazdan hodam u žalosti.
7 Jer bedra su moja puna bola ljutog, na telu mi zdravog mesta nema.
8 Potpuno sam ukočen i slomljen, urlam jer mi srce stenje.
9 O, Gospode, znana ti je svaka želja moja, uzdisanje moje nije ti skriveno.
10 Srce moje silno udara, snaga me moja napušta, nema više svetla u mojim očima.
11 Prijatelji i bližnji moji odstupaju od mene zbog bolesti moje, pa i oni koji su mi rod rođeni, i oni od mene stoje daleko.
12 Oni što mi o glavi rade, oni meni zamke postavljaju; ti što hoće meni da naude, takvi meni prete uništenjem, pa povazdan smišljaju podlosti.
13 A ja sam kao gluv i ne čujem ništa, kao nem sam koji ne otvara usta.
14 Postao sam kao čovek koji ne čuje, i kao onaj čija usta nemaju odgovor.
15 Jer na tebe ja čekam, Gospode, ti odgovori, Gospode, moj Bože.
16 Ja rekoh: „Ne daj da se raduju nada mnom, da likuju nada mnom kad mi noga posrne.“
17 Jer moj pad već se primakao, bol moj stalno je preda mnom.
18 Ja priznajem svoje bezakonje, zabrinut sam zbog svog greha.
19 A dušmani moji puni su života, moćni su i brojni oni što me nepravedno mrze.
20 Oni koji uzvraćaju zlo za dobro optužuju me što sledim dobro.
21 Ne ostavljaj me, Gospode, ne udaljuj se od mene, Bože moj!
22 Požuri mi u pomoć, Gospode, Spasitelju moj!