Psalms 35
1 Davidov. Osudi, Gospode, moje tužioce, i vojuj protiv mojih napadača.
2 Uzmi oružje i štit, ustani, pomozi mi!
3 Potegni koplje dugo i kratko, protiv onih koji me progone. Reci mojoj duši: „Ja sam ti spasenje!“
4 Nek se postide i osramote oni koji mi o glavi rade, nek se povuku u sramoti oni što mi zlo smišljaju.
5 Nek budu kao pleva na vetru, tako nek ih Anđeo Gospodnji goni,
6 nek je taman i klizav put njihov, kad ih goni Anđeo Gospodnji.
7 Bez povoda mi razapeše mrežu, bez razloga mi iskopaše jamu.
8 Nek ih snađe propast iznenada, nek se uhvate u mrežu koju su sakrili, nek u nju padnu na svoju propast.
9 A moja će se duša radovati u Gospodu, veseliće se u njegovom spasenju.
10 Sve će moje kosti govoriti: „Ko je kao ti, o, Gospode? Ti izbavljaš siromaha od moćnijeg od njega, siromaha i ubogoga od onoga što ga pljačka.“
11 Istupaju okrutni svedoci, pitaju me za ono što ne znam.
12 Za dobro mi zlom plaćaju, dušu moju u bedu guraju.
13 A kad su oni bili u bolesti, u kostret sam se zbog njih oblačio, dušu svoju postom sam mučio, a molitva mi se u krilo vraćala.
14 Kao za drugom ili bratom, šetao sam gore-dole; kao kad se žali za majkom, tako sam se u žalosti svio.
15 A kad ja posrnem, oni se raduju, skupljaju se protiv mene bednici, oni koje ne znam razdiru me neprestano.
16 Kao bezbožni zlobno se rugaju, i zubima svojim škrguću na mene.
17 Dokle ćeš to gledati, Gospode? Spasi me od njihovih napada, i moj život od mladih lavova.
18 Hvaliću te u velikom zboru, slaviću te među mnogim narodom.
19 Ne daj da se vesele nada mnom podmukli moji dušmani, da ne namiguju očima oni što me bez razloga mrze.
20 Oni ne govore o miru, već smišljaju prevare protiv mirnih u zemlji.
21 Usta svoja razjapljuju na mene, i govore: „Evo! Evo! Svojim smo to očima videli!“
22 Ti vidiš to, Gospode, ne ćuti! Ne udaljuj se, Gospode, od mene.
23 Probudi se, ustani, radi moga prava, moj spor odbrani, Bože moj, Gospode.
24 Opravdaj me, Gospode, moj Bože, po pravednosti svojoj, ne daj da se oni raduju nada mnom.
25 Ne daj da u srcu oni kažu: „Eto, to smo hteli!“ Da ne kažu: „Progutali smo ga!“
26 Nek se postide i osramote oni što se nevolji mojoj raduju; nek stid i sram pokrije one, koji sebe uzdižu nada mnom.
27 Neka kliču i raduju se oni, kojima je milo moje opravdanje; neka oni govore stalno: „Velik je Gospod! Mio mu je napredak sluge njegovog.“
28 Jezik će mi pričati o pravednosti tvojoj, povazdan ću proslavljati tebe.