Psalms 18
1 David je ispevao Gospodu reči ove pesme onoga dana kada ga je Gospod izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz Saulove ruke. Rekao je: Volim te, Gospode, moja snago.
2 Gospode, steno moja, tvrđavo moja, izbavitelju moj. Moj Bog je meni stena, gde zaklon nalazim. Štite moj, rože mog spasenja, zaklone moj, utočište moje!
3 Prizvaću Gospoda slave predostojnog, i on će me spasti od mojih dušmana.
4 Smrtna su se užad splela oko mene, užasnut sam razornim rekama.
5 Užad su me Sveta mrtvih opkolila, smrt me vreba sa svojim zamkama.
6 U nevolji zavapih Gospodu, i povikah ka Bogu svojemu. Iz svog hrama glas je moj čuo, moj vapaj stiže do njega, do njegovih ušiju.
7 Tad se zemlja uzdrma, zatrese, zadrhtaše temelji planina, stresoše se zbog njegovog gneva.
8 Dim se diže njemu iz nozdrva, oganj plamti iz njegovih usta, žar ugljeni iz njega izbija.
9 On nebesa presavi i siđe, pod nogama gusta mu je tama.
10 Heruvima uzjaha, polete, i zaplovi na krilima vetra.
11 Od tame načini oko sebe šator, senicu za sebe od tamnih voda i od oblaka tamnih.
12 Od sjaja pred njim prođoše oblaci, pljušti grad i ugalj užareni.
13 Tada Gospod zagrme s nebesa, razleže se glas Svevišnjega, grad i ugalj užareni.
14 Strele svoje odape i dušmane rasu, bljesnu munjama, u pometnju ih baci.
15 Kad si Gospode počeo da karaš, kad ti dah iz nozdrva planu, doline se vodne pokazaše, otkriše se temelji sveta.
16 Ruku pruži sa visina, dohvati me, iz voda me moćnih izvuče,
17 od moćnog me izbavi dušmana, i od onih jačih što me mrze.
18 Navališe na mene u dan moje muke, ali Gospod mi je bio oslonac.
19 Izvede me na prostrano mesto, izbavi me jer sam mu po volji.
20 Gospod mi po pravdi mojoj plati, nagradi mi čistoću ruku mojih,
21 jer puteve Gospodnje sačuvah; Bogu svome ja nisam skrivio.
22 Sudovi njegovi svi su mi pred očima, od odredbi njegovih odvratio se nisam.
23 Pred njim sam ja bio besprekoran, sačuvao sam sebe od krivice,
24 po pravdi me je mojoj Gospod nagradio, ruke su mi nedužne pred njegovim očima.
25 Ti vernima iskazuješ vernost, besprekornima uzvraćaš poštenjem.
26 S čistima ti postupaš čisto, a s opakima postupaš lukavo.
27 Ti izbavljaš krotak narod, a obaraš pogled uznositi.
28 Jer ti, Gospode, svetiljku mi pališ, moj Bog moju tamu rasvetljuje.
29 Jer sa tobom ja razbijam četu, s Bogom mojim preskačem zidine.
30 Put je Božiji besprekoran, reč je Gospodnja u vatri prekaljena; štit je svima što u njemu utočište traže.
31 Jer ko je Bog osim Gospoda? Ko je stena osim našeg Boga?
32 On je Bog koji me snagom oprema, on put moj čini besprekornim.
33 Dade mi noge hitre ko u košute, postavi me čvrsto na visine.
34 Ruke moje uči vojevanju, da luk bronzani natežem mišicama.
35 Ti mi daješ štit spasenja svoga, desnica me tvoja podupire, tvoj odaziv čini me velikim.
36 Širiš tlo pod korakom mojim, da mi noge ne bi posrnule.
37 Dušmane svoje gonim i sustižem, ne vraćam se dok ih ne dokrajčim.
38 Razbijam ih i ne mogu ustati, i padaju pod moje noge.
39 Ti me opremaš snagom za bitku, i obaraš poda mnom moje protivnike.
40 Ti učini da dušmani moji rep svoj podviju preda mnom, da mrzitelje svoje iskorenim.
41 Zavapiše, ali im spasa nema niotkuda; Gospodu zavapiše, ali on im ne odgovara.
42 Izmrvih ih kao prah pred vetar, izbacih ih kao blato sa ulica.
43 Ti si me izbavio od sukoba s narodom, i postavio me za glavu pucima. Narod koji nisam znao, taj mi narod služi.
44 Tuđinci mi laskaju, čim me čuju, oni me slušaju.
45 Tuđinci gube srčanost, iz svojih tvrđava izlaze drhćući.
46 Živeo Gospod! Blagoslovena bila stena moja! Uzvišen bio Bog moga spasenja!
47 To je Bog što me osvećuje, on meni pokorava narode;
48 izbavlja me od mojih dušmana. Nad mojim si me mrziteljima uzvisio, izbavio me od čoveka nasilnog.
49 Zato ću te hvaliti, Gospode, među pucima, tvoje ću ime pesmom proslavljati.
50 Veliko spasenje daje svome caru; iskazuje milost pomazaniku svome, Davidu, i njegovom potomstvu doveka.