1Za željom svojom žudi samoživi čovek, na mudrost se svaku iznervira.
2Bezumnik ne uživa u razboritosti, nego u razotkrivanju svoga srca.
3Kada dođe zao čovek dolaze i prezir i bruka sa sramotom.
4Duboke su vode reči u ustima ljudskim i vrelo mudrosti potok je nabujali.
5Strašno je držati stranu nepravedniku da bi pravedniku oduzeli pravdu.
6U svađu srljaju usne bezumnika i batine mu usta prizivaju.
7Bezumnika ruše sopstvena usta i usne mu život vrebaju.
8Reči klevetnika su kao poslastice što u stomak klize.
9Ko je lenj u poslu svome pobratim je velikom rasipniku.
10Ime je Gospodnje moćna kula u koju se na visinu sklanja pravednik.
11Bogatstvo je bogatome poput utvrđenja, poput zida visokoga u mašti njegovoj.
12Srce se čoveka uznese pred propast, a pre časti dolazi poniznost.
13Budalast je i sramotan onaj koji uzvraća reč pre nego je čuo.
14S bolešću se svojom nosi duh u čoveku. Ali ko se nosi s duhom utučenim?
15Znanju teži srce promućurnog, a i uho mudrog predano je njemu.
16Čovek darom sebi put otvara i on ga odvodi pred velike ljude.
17U pravu je ko je prvi u svojoj parnici, ali onda dođe njegov bližnji pa ga ispituje.
18Žreb prekida razmirice i neslogu među moćnicima.
19Uvređeni brat je tvrđi od utvrđenog grada i razmirice su kao rešetka tvrđave.
20Plodom usta svojih siti čovek stomak svoj, siti ga plodom usana svojih.
21Jezik vlada i životom i smrću; ko ga voli, ješće njegov plod.
22Ko nađe ženu, našao je blago, blagodat je dobio od Gospoda.
23Molećivo siromah besedi, a bogataš oštro odgovara.
24Čovek s mnogo prijatelja može i da strada, ali ima prijatelja prisnijih od brata.