1Mudre priče Solomona, Davidovog sina, cara Izrailja:
2da se steknu mudrost i ukor, pouka razumnim rečima;
3da se primi ukor, razmišlja o pravdi, o pravednosti i čestitosti;
4dâ se razboritost lakovernima, znanje i domišljatost mladima.
5Neka sluša ko je mudar i neka još više shvati, neka učeni dobije mudar savet:
6da pronikne pouku, zagonetku, reči mudrih i njihove priče.
7Znanje otpočinje bogobojaznošću, a mudrost i prekor budale preziru.
8Sine moj, poslušaj pouku oca svoga i majke svoje savet ne odbacuj.
9Jer, oni će biti prelepi venac na tvojoj glavi i privesci oko tvoga vrata.
10Sine moj, ako li te grešnici zavode, ti ne pristaj.
11Kažu li: „Hajde s nama, u zasedu da legnemo, krv nevinog i nedužnog hajde da vrebamo!
12Hajde da ih poput Sveta mrtvih progutamo, i žive i jedre, kao one što u raku idu.
13Pokupimo sva dobra, sve blago! Nakrcajmo svoje kuće plenom!
14Sa nama ćeš dobitak da deliš, nek nam svima bude jedna kesa.“
15Sine moj, nemoj ići putem s njima, ne daj nozi na njihove staze.
16Jer im noge ka zlu trče i srljaju da krv liju.
17Uzalud se širi mreža naočigled ptice.
18Ali oni čekaju u zasedi krv svoju, vrebaju svoj život.
19Takve su staze svakog ko grabi nepošten dobitak, života koštaju.
20Mudrost po ulicama viče, po trgovima diže glas svoj;
21po raskršćima, u najvećoj vrevi objavljuje, na ulazima gradskih vrata kazivanja svoja daje:
22„Dokle ćete, lakoverni, voleti lakovernost; dokle ćete, rugači, u ruganju uživati; dokle ćete, tupoglavi, mrzeti znanje?
23Obratite se po prekoru mome. Evo, izliću vam duha svoga, objaviću vam svoje reči.
24Jer ja sam vas zvala, a vi ste se oglušili, pružala sam ruku, a niko mario nije;
25sve moje savete ste zanemarili i prekore moje niste prihvatili.
26Sada ću se i ja smejati propasti vašoj, rugaću se kad bude došla strahota vaša;
27kad vaša strahota prođe kao razaranje i propast vaša kao oluja kada huči, kada vas zadese muka i nevolja.
28Tada će me zvati, a ja se neću odazivati, tražiće me željno alʼ me neće naći.
29Zato što su mrzeli znanje i nisu izabrali bogobojaznost;
30moj savet nisu poslušali i odbacili su svaki moj prekor.
31Zato će jesti plod svog puta, preješće se saveta svojih.
32Jer lakoverne će upropastiti otpadništvo, a budale satrće lakomislenost.
33A ko mene sluša živeće spokojno, siguran, bez bojazni od nedaća.“