Numbers 20
1 Sva je zajednica Izrailjaca došla u pustinju Cin prvog meseca. Narod je boravio u Kadisu. Tamo je umrla Marija, i tamo su je sahranili.
2 Ali pošto nije bilo vode za zajednicu, oni su se okupili protiv Mojsija i Arona.
3 Narod se prepirao s Mojsijem, govoreći: „Kamo sreće da smo izginuli kad su naša braća izginula pred Gospodom!
4 Zašto ste doveli zbor Gospodnji u ovu pustinju? Da pomremo i mi i naša stoka?
5 Zašto ste nas izveli iz Egipta? Da nas dovedete na ovo užasno mesto? Nema ovde ni žita, ni smokava, ni loze, ni narova, a nema ni vode za piće!“
6 Mojsije i Aron napuste zbor i dođu na ulaz u Šator od sastanka, pa padnu ničice. Tada im se ukazala slava Gospodnja.
7 Gospod reče Mojsiju:
8 „Uzmi štap, i okupi zbor, ti i tvoj brat Aron, pa na njihove oči naredi steni da iz nje poteče voda. Tako ćeš iz stene izvesti vodu za njih i napojiti zajednicu i njihovu stoku.“
9 Mojsije uzme štap pred Gospodom, kako mu je zapovedio.
10 Kad su Mojsije i Aron okupili zbor pred stenom, Mojsije im reče: „Čujte, vi buntovnici! Hoćemo li vam izvesti vodu iz ove stene?“
11 Zatim Mojsije podiže ruku i dvaput udari svojim štapom po steni. Voda izbi u obilju, pa je pila i zajednica i njihova stoka.
12 Tada Gospod reče Mojsiju i Aronu: „Zato što mi niste verovali, te niste objavili moju svetost pred očima Izrailjaca, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju sam im dao.“
13 To su vode Merive, gde su se Izrailjci svađali sa Gospodom, i gde je preko njih objavio svoju svetost.
14 Mojsije je iz Kadisa poslao glasnike caru Edoma: „Ovako kaže tvoj brat Izrailj: ’Ti znaš za sve nevolje koje su nas snašle.
15 Naši preci su sišli u Egipat i živeli u njemu dugo vremena. Ali Egipćani su zlostavljali nas i naše pretke.
16 A kad smo zavapili Gospodu, on je čuo naš glas i poslao nam Anđela koji nas je izveo iz Egipta. Sad smo, evo, u Kadisu, gradu na rubu tvoga područja.
17 Dopusti nam da prođemo kroz tvoju zemlju. Nećemo prolaziti preko vaših polja i kroz vaše vinograde, niti ćemo piti vodu iz vaših bunara. Ići ćemo carskim putem ne skrećući ni desno ni levo, dok ne prođemo kroz tvoje područje.’“
18 Ali Edom odgovori: „Ne prelazi preko moje zemlje, da ne izađem pred tebe s mačem!“
19 Izrailjci mu odgovoriše: „Ići ćemo glavnim putem, i ako mi i naša stoka budemo pili tvoju vodu, platićemo. Samo ćemo proći pešice, ništa više.“
20 „Ne prolazi!“ — odgovori on. Edom je izašao na njih sa silnom vojskom i jakim naoružanjem.
21 Pošto je Edom odbio da dozvoli Izrailju da prođe kroz njegovo područje, Izrailj se okrenuo od njega.
22 Potom je sva zajednica Izrailjaca otišla iz Kadisa i došla na goru Or.
23 Na gori Or, na rubu edomske zemlje, Gospod reče Mojsiju i Aronu:
24 „Neka se Aron pridruži svome narodu, jer neće ući u zemlju koju sam dao Izrailjcima, zato što ste se pobunili protiv moje naredbe kod merivskih voda.
25 Povedi Arona i njegovog sina Eleazara i izvedi ih na goru Or.
26 Skini sa Arona njegovu odeću i obuci u nju njegovog sina Eleazara. A Aron neka se pridruži svome narodu; neka umre tamo.“
27 Mojsije učini kako mu je Gospod zapovedio. Popeli su se na goru Or na oči cele zajednice.
28 Tada je Mojsije skinuo sa Arona njegovu odeću i obukao u nju njegovog sina Eleazara. Aron je umro tamo na vrhu gore. Zatim su Mojsije i Eleazar sišli s gore.
29 Kad je sva zajednica videla da je Aron izdahnuo, sav je dom Izrailjev oplakivao Arona trideset dana.