Luke 16
1 Isus reče svojim učenicima: „Neki bogat čovek imao upravitelja koga su optužili da mu rasipa imanje.
2 Zato ga je pozvao i rekao mu: ’Šta to čujem o tebi? Podnesi izveštaj o svom upravljanju, jer ne možeš više da budeš moj upravitelj.’
3 Upravitelj reče u sebi: ’Moj gospodar uzima od mene upravu. Šta da radim? Za kopanje nemam snage, a stidim se da prosim.
4 Znam šta ću da uradim, da bi me, kad izgubim službu, ljudi primili u svoje kuće.’
5 Onda je pozvao k sebi dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Pitao je prvog: ’Koliko duguješ mome gospodaru?’
6 On odgovori: ’Stotinu bačvica ulja.’ Onda mu reče: ’Uzmi svoju priznanicu i brzo napiši pedeset.’
7 Onda upita drugog: ’A koliko ti duguješ?’ Dužnik reče: ’Stotinu džakova pšenice.’ On mu reče: ’Uzmi svoju priznanicu i napiši osamdeset.’
8 Gospodar pohvali nepoštenog upravitelja što je bio snalažljiv. Jer se ljudi ovoga sveta bolje snalaze sa svojim rodom, nego narod svetlosti sa svojim.
9 Ja vam kažem: zemaljsko bogatstvo je nepravedno; ali vi ga upotrebite da steknete sebi prijatelje. Kada ono nestane, bićete primljeni u večne stanove.
10 Ko je veran u najmanjem, biće veran i u najvećem, a ko je nepošten u najmanjem, biće nepošten i u velikom.
11 Dakle, ako niste bili pouzdani u zemaljskom bogatstvu koje je nepravedno, ko će vam poveriti pravo bogatstvo?
12 I ako se niste pokazali pouzdanima u onom što nije vaše, kako će vam Bog dati ono što je vaše?
13 Nijedan sluga ne može služiti dva gospodara. Jer, ili će jednoga mrzeti, a drugoga voleti; ili će jednome biti privržen, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!“
14 Kad su fariseji čuli sve ovo, podsmevali su mu se, jer su voleli novac.
15 Isus im reče: „Vi se pred ljudima pravite da ste pravedni, ali Bog poznaje vaša srca. Jer što se među ljudima smatra za izuzetno, to je Bogu gadno.
16 Zakon i Proroci su se naveštavali do dolaska Jovana Krstitelja. Od tada se propoveda Radosna vest o Carstvu Božijem i svako navaljuje da uđe u njega.
17 Ali je lakše da nebo i zemlja iščeznu, nego da se i jedna crtica u Zakonu ispusti.
18 Svako ko se razvede od svoje žene i oženi se drugom, čini preljubu. Isto tako i onaj koji se oženi razvedenom čini preljubu.
19 Bio jednom neki bogataš. Oblačio se u odeću od skerleta i finog lana, i raskošno se gostio svaki dan.
20 Pred njegovim vratima je ležao jedan siromah koji se zvao Lazar, sav u čirevima,
21 željan da se najede mrvica koje su padale sa bogataševog stola. Psi su dolazili i lizali njegove rane.
22 Kada je siromah umro, anđeli ga odneše k Avrâmu. I bogataš je umro i bio sahranjen.
23 Dok se mučio u Svetu mrtvih, podigao je pogled i izdaleka video Avrâma i Lazara sa njim.
24 Onda povika: ’Oče Avrâme, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči samo vrh svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik, jer se veoma mučim u ovoj vatri!’
25 Avrâm mu odgovori: ’Sinko, seti se da si tokom svoga životnog veka primao dobre stvari, dok je Lazar primao loše. Sada se on ovde teši, a ti se mučiš.
26 Osim toga, između nas i vas postavljena je velika provalija, tako da oni koji bi hteli odavde k vama ne mogu da pređu, niti iko odande može da pređe k nama.’
27 Bogataš nastavi: ’Onda te molim, oče, da pošalješ Lazara u dom moga oca,
28 gde imam petoro braće. Neka ide i upozori ih da ne bi došli na ovo mesto mučenja.’
29 Avrâm reče: ’Oni imaju Mojsija i Proroke, pa neka ih slušaju!’
30 Ali bogataš reče: ’Ne, oče Avrâme, oni će se pokajati ako neko dođe iz mrtvih.’
31 Avrâm mu reče: ’Ako ne slušaju Mojsija i Proroke, neće ih ubediti ni ako neko ustane iz mrtvih.’“