Judges 20
1 Tada su izašli svi Izrailjci, od Dana do Vir-Saveje i zemlje Galad. Zajednica se sabrala kao jedan čovek kod Gospoda u Mispi.
2 Na zbor Božijeg naroda došli su glavari celog naroda, svih Izrailjevih plemena, i četiri stotine hiljada ljudi naoružanih mačem.
3 A Venijaminovci su čuli da su Izrailjci otišli gore u Mispu. Izrailjci zapitaše: „Recite nam kako se dogodio zločin?“
4 Levit, muž žene koja je bila ubijena, odgovori: „Ja sam sa inočom došao u Gavaju Venijaminovu da prenoćim.
5 Međutim, napali su me meštani Gavaje i noću opkolili kuću u kojoj sam bio; hteli su da me ubiju. Moju inoču su silovali, tako da je umrla.
6 Ja sam, onda, uzeo inoču, rasekao je i poslao je u sve delove Izrailjevog nasledstva, jer su počinili izopačenost i sramotnu u Izrailju.
7 Evo, svi ste vi Izrailjci; razmotrite stvar i ovde donesite odluku.“
8 Sav narod ustade kao jedan čovek, govoreći: „Niko od nas neće ići svome domu, niko se od nas neće vraćati svojoj kući.
9 A sad, ovo je što ćemo uraditi Gavaji: poći ćemo na nju kako žreb pokaže.
10 Izabraćemo deset ljudi od stotinu iz svih izrailjskih plemena, stotinu od hiljadu, i hiljadu od deset hiljada, da nose namirnice za vojsku. Kad vojska uđe u Gavaju Venijaminovu, kazniće je za sramotu koju je počinila u Izrailju.“
11 Svi su se Izrailjevi ljudi sabrali protiv tog grada, združeni kao jedan čovek.
12 Izrailjska plemena poslaše ljude po svom Venijaminovom plemenu i upitaše: „Kakav se to zločin dogodio među vama?
13 Predajte sad te ništarije iz Gavaje da ih pogubimo i iskorenimo zlo iz Izrailja.“ Ali Venijaminovci nisu hteli da poslušaju glas svoje braće Izrailjaca.
14 Tada su se Venijaminovci iz svojih gradova sabrali u Gavaji da ratuju protiv Izrailjaca.
15 Venijaminovaca iz gradova, koji su tog dana bili sabrani, bilo je dvadeset šest hiljada ljudi naoružanih mačem, ne računajući sedam stotina izabranih ljudi, žitelje Gavaje, koji su bili sabrani.
16 Od sveg tog naroda, ovih sedam stotina izabranih ljudi bili su levaci; svaki je od njih gađao kamenom iz praćke u dlaku, ne promašujući.
17 Izrailjaca, bez Venijaminovaca, koji su bili sabrani, bilo je četiri stotine hiljada ljudi naoružanih mačem, sve samih ratnika.
18 Oni su ustali i otišli gore u Vetilj da pitaju Boga. Izrailjci su pitali: „Ko će od nas prvi krenuti da ratuje sa Venijaminovcima?“ Gospod odgovori: „Juda neka pođe prvi.“
19 Izrailjci ustanu ujutro i utabore se nasuprot Gavaje.
20 Izrailjski ljudi su izašli da ratuju protiv Venijamina; svrstali su se u bojni red da stupe u boj protiv Gavaje.
21 Ali Venijaminovci izađu iz Gavaje i potuku Izrailjce. Tog dana je palo dvadeset dve hiljade ljudi.
22 Vojska Izrailjaca je prikupila snagu, te se ponovo svrstala u bojni red na istom mestu gde se svrstala prvoga dana.
23 Naime, Izrailjci su otišli gore i plakali pred Gospodom sve do večeri. Pitali su Gospoda: „Hoću li opet stupiti u boj s mojim bratom Venijaminom?“ Gospod odgovori: „Krenite na njega!“
24 Drugoga dana Izrailjci krenu na Venijaminovce.
25 Ali Venijaminovci iz Gavaje izađu im na megdan drugoga dana i potuku Izrailjce. Palo je još osamnaest hiljada ljudi, od kojih je svaki bio naoružan mačem.
26 Tada su svi Izrailjci, sav narod, otišli gore u Vetilj, te su plakali i sedeli pred Gospodom. Tog dana su postili sve do večeri i prinosili žrtve svespalnice i žrtve mira pred Gospodom.
27 Izrailjski narod je pitao Gospoda. (Tamo je u te dane bio Kovčeg saveza Božijeg,
28 a Fines, sin Eleazarov, sin Aronov, služio je pred njim u ta vremena.) Izrailjci su pitali Gospoda: „Hoćemo li ponovo izaći u boj protiv naše braće Venijaminovaca, ili da se okanemo toga?“ Gospod odgovori: „Krenite, jer ću vam ga sutra predati u ruke.“
29 Tada je Izrailj postavio zasedu Gavaji unaokolo.
30 Trećega dana Izrailj krene na Venijaminovce; svrstali su se u bojni red protiv Gavaje, kao i pre.
31 Venijaminovci su izašli na megdan vojsci, i počeli da ubijaju narod, kao i pre, ali su bili odvučeni od grada na puteve, od kojih jedan vodi gore u Vetilj, a drugi u Gavaju. Ubili su oko trideset Izrailjaca na polju.
32 Venijaminovci su govorili: „Padaju pred nama kao prvi put!“ A Izrailjci su se bili dogovorili: „Bežimo da ih odmamimo od grada na puteve!“
33 Tada su svi Izrailjci krenuli sa svog mesta i svrstali se u bojni red kod Val-Tamara, dok je izrailjska zaseda jurnula iz svoga skrovišta kod poljana Gavaje.
34 Pred Gavaju je došlo deset hiljada izabranih ljudi iz celog Izrailja. Nastala je ljuta bitka, ali Venijaminovci nisu znali da im se bliži propast.
35 Gospod je porazio Venijamina pred Izrailjem. Tog je dana Izrailj pobio dvadeset pet hiljada stotinu ljudi, koji su svi bili naoružani mačem.
36 Tada su Venijaminovci shvatili da su poraženi. A oni Izrailjci što su uzmakli sa svojih položaja pred Venijaminovcima, uzdali su se u zasedu koju su postavili Gavaji.
37 Zaseda je hitro navalila na Gavaju, i ušavši u nju, posekla celi grad oštricom mača.
38 A Izrailjci su se bili dogovorili sa onima iz zasede: kad ovi uđu u grad, neka podignu veliki oblak dima iz grada kao znak.
39 Tada će se Izrailjci vratiti u boj. Kad su, dakle, Venijaminovci počeli da ubijaju, palo je tridesetak Izrailjaca. Tada su govorili: „Nema sumnje, ginu pred nama kao u pređašnjem boju!“
40 Kad je znak, stub dima, počeo da se diže iz grada, Venijaminovci su se obazreli i ugledali kako se plamen iz celog grada diže do neba.
41 Tada su se Izrailjci okrenuli, a Venijaminovci su se prestravili, jer su shvatili da ih je zadesilo zlo.
42 Venijaminovci se dadoše u beg pred Izrailjcima putem što vodi u pustinju, ali se iz bitke nisu mogli izvući, jer su ih ubijali i oni što su izašli iz gradova.
43 Oni su opkolili Venijaminovce i, goneći ih bez predaha, dokrajčili ih pred Gavajom na istoku.
44 Palo je osamnaest hiljada Venijaminovaca, sve samih ratnika.
45 Venijaminovci su se okrenuli i pobegli prema pustinji, ka steni Rimonu, ali su Izrailjci posekli još pet hiljada ljudi po putevima. Pratili su ih u stopu dok im nisu potukli još dve hiljade ljudi.
46 Tog je dana palo ukupno dvadeset pet hiljada Venijaminovaca naoružanih mačem, sve samih ratnika.
47 Onih koji su se okrenuli i pobegli ka steni Rimonu, bilo je šest stotina. Ovi su ostali četiri meseca kod Stene Rimona.
48 Izrailjci su se zatim vratili natrag k Venijaminovcima i pobili mačem muškarce iz gradova, stoku i što se god našlo. A sve gradove na koje su naišli spalili su ognjem.