Judges 1
1 Nakon Isusove smrti, Izrailjci upitaše Gospoda: „Ko će od nas prvi poći gore na Hanance da se bori protiv njih?“
2 Gospod odgovori: „Neka gore pođe Juda. Evo, ja ću predati zemlju u njegove ruke.“
3 Juda reče svome bratu Simeunu: „Pođi gore sa mnom u zemlju koja mi je dodeljena da se borimo protiv Hananaca, a onda ću ja poći s tobom u zemlju koja je tebi dodeljena.“ I Simeun ode s njim.
4 Juda ode gore i Gospod mu predade u ruke Hanance i Ferežane. Pobili su u Vezeku deset hiljada ljudi.
5 U Vezeku su naišli na Adoni-Vezeka, stupili u boj protiv njega, i porazili Hanance i Ferežane.
6 Adoni-Vezek se dao u beg, ali su ga gonili i uhvatili, pa su mu odsekli palce na rukama i na nogama.
7 Tada reče Adoni-Vezek: „Sedamdeset careva odsečenih palčeva na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam činio, tako mi je Bog vratio.“ Odveli su ga u Jerusalim i tamo je umro.
8 Judejci napadnu Jerusalim i osvoje ga. Grad su udarili oštricom mača i zapalili ga.
9 Posle toga su sišli Judejci da se bore protiv Hananaca koji su živeli u gorju, Negevu i ravnici.
10 Judejci odu na Hanance koju su živeli u Hevronu (Hevron se nekada zvao „Kirijat-Arva“) i poraze Sesaja, Ahimana i Talmaja.
11 Odande su otišli na stanovnike Davira, koji se nekada zvao „Kirijat-Sefer“.
12 Halev reče: „Onome ko napadne i osvoji Kirijat-Sefer, daću svoju ćerku Ahsu za ženu.“
13 Osvojio ga je Gotonilo, sin Keneza, mlađeg brata Halevova. Zato mu je Halev dao svoju ćerku Ahsu za ženu.
14 Kad je došla k njemu, Gotonilo je nagovori da traži polje od njenog oca. Kad je sišla s magarca, Halev je upita: „Šta želiš?“
15 Ona mu odgovori: „Daj mi blagoslov! Kad si mi već dao zemlju u Negevu, daj mi i koji izvor vode.“ Halev joj je dao Gornje i Donje izvore.
16 A potomci Keneja, tasta Mojsijevog, odu gore s Judejcima iz Palmovog grada u Judejsku pustinju koja leži u Negevu kod Arada. Otišli su i naselili se među tamošnjim narodom.
17 Juda ode sa svojim bratom Simeunom i pobi Hanance koji su živeli u Sefatu. Grad su izručili kletom uništenju. Zato se grad prozvao Orma.
18 Juda je, takođe, osvojio Gazu sa njenim područjem, Askalon sa njegovim područjem i Akaron sa njegovim područjem.
19 Gospod je bio s Judom, te je ovaj osvojio gorje. Žitelje doline nije mogao da protera, jer su imali gvozdena bojna kola.
20 Halevu su, po Mojsijevoj naredbi, dali Hevron, odakle je proterao tri Enakovca.
21 Sinovi Venijaminovi nisu proterali Jevusejce koji žive u Jerusalimu. Zato Jevusejci sve do danas žive u Jerusalimu sa sinovima Venijaminovim.
22 Tako su i sinovi Josifovi otišli gore u Vetilj, i Gospod je bio s njima.
23 Sinovi Josifovi izvide Vetilj, koji se nekada zvao „Luz“.
24 Tamo su uhode videle jednog čoveka kako izlazi iz grada. Oni mu rekoše: „Pokaži nam ulaz u grad, pa ćemo ti se smilovati.“
25 On im pokaže ulaz u grad. Onda udare grad oštricom mača, a onog čoveka sa njegovom porodicom puste.
26 Čovek ode u zemlju Hetita i tamo podigne grad. Nazvao ga je Luz, a tako se zove i danas.
27 Sinovi Manasijini nisu osvojili Vet-San i njegova naselja, ni Tanah i njegova naselja, ni žitelje Dora sa njegovim naseljima, ni žitelje Jivleama sa njegovim naseljima, ni žitelje Megida sa njegovim naseljima, jer su Hananci bili rešeni da žive u zemlji.
28 Ali kad je Izrailj ojačao, nametnuo je Hanancima prinudni rad. Ipak, nisu ih sasvim proterali.
29 Ni Jefrem nije proterao Hanance, stanovnike Gezera; Hananci su nastavili da žive među njima u Gezeru.
30 Zavulon nije proterao ni stanovnike Kitrona ni stanovnike Nalola. Tako su Hananci ostali među njima, ali im je bio nametnut prinudni rad.
31 Asir nije proterao stanovnike Akoa, Sidona, Ahlava, Ahziva, Helbe, Afeka i Reova.
32 Pošto ih nisu proterali, Asirovci su ostali među Hanancima, žiteljima zemlje.
33 Ni Neftalim nije proterao stanovnike Vet-Semesa i Vet-Anata, te je živeo usred Hananaca, stanovnika zemlje. Stanovnicima Vet-Semesa i Vet-Anata bio je nametnut prinudni rad.
34 Amorejci su potisnuli Danovce u gorski kraj; nisu im davali da silaze u dolinu.
35 Amorejci su bili rešeni da ostanu da žive na gori Heres, u Ajalonu i u Sâlvimu. Ali pritisla ih je ruka doma Josifovog, pa im je bio nametnut prinudni rad.
36 Amorejska granica se pružala od uzvišice Akravim, od Sele, pa naviše.