Job 24
1 Zašto Svemoćni nije odredio vremena suda? Zašto oni koji ga poznaju ne vide dane njegove?
2 Pomeraju ljudi međe, stada otimaju, pa ih napasaju;
3 siročadi odvode magarca, vola za zalog uzimaju od udovice.
4 Oni razgone uboge sa puta, skrivaju se zajedno siromasi zemlje.
5 Eno, kao divlji magarci u pustinji idu svojim poslom; hranu sebi traže, u pustari hleb za sebe i za decu.
6 Po polju kupe krmu, pabirče po vinogradu zlobnika.
7 Neodeveni su, noćivaju bez ogrtača, na zimi su bez pokrivača.
8 Iskisli su od planinske kiše, bez zaklona krije se pod stenu.
9 Siroče od dojenja kradu i od siromaha uzimaju zalog.
10 Tumaraju obnaženi, neodeveni snoplje nose, a gladni.
11 Među svojim drvoredima cede ulje, grožđe muljaju u kaci, a žedni su.
12 Stenje narod u gradu, za pomoć vape smrtno ranjeni, a Bogu to nije mrsko.
13 A neki su u društvu onih što ratuju protiv svetla, što ne mare za puteve svetla i ne žive na stazama njegovim.
14 U zoru se krvnik diže, sirotana i ubogog da ubije, a po noći je ko lopov.
15 Preljubnikovo oko čeka sumrak jer govori: ’Da me oko ne ugleda!’, pa pokriva lice svoje.
16 Kad je tama, lopov kuće prokopava, a po danu se zaključava da za svetlost ne zna.
17 Jer je svima njima jutro poput gustog mraka, predani su užasima mraka gustog.
18 Prolete oni povrh voda, prokleto im nasledstvo u zemlji i neka nijedan ne krene ka vinogradima.
19 Poput suše i vrućine snežne vode kad odnesu, tako i Svet mrtvih nosi one što se ogrešiše.
20 Zaboravlja ga majčina utroba, crvima je hrana; njega više ne spominju, nepravda će biti kao stablo prelomljeno.
21 On navaljuje na jalovu, na nerotkinju; zlostavlja udovicu.
22 Silom svojom Bog moćnike odvlači, podiže se i niko za život siguran nije.
23 Bog im spokojstvo daje, pa se osiliše; ali njegove su oči na njihovim putevima.
24 Tek za malo uzdignu se i već ih nema; ko svi drugi propadaju, venu; odsecaju se kao vršci klasja.
25 Ako nije tako, ko će da mi laž dokaže? Ko će da obezvredi kazivanje moje?“