Job 23
1 A Jov je odgovorio ovim rečima:
2 „Još i danas je jetka moja žalopojka i s mukom se borim da ne bih ječao.
3 O, kada bih znao gde ću da ga nađem, došao bih do njegovog mesta!
4 Pred njim bih izložio svoj slučaj, dokazima usta svoja napunio.
5 Da mi je da znam kojim bi mi rečima odgovorio; da mi je da razumem šta bi mi rekao.
6 Da li bi se silom velikom parničio sa mnom? Ne bi, nego bi se zauzeo za me.
7 Onde bi se pravednik sa njim raspravio, moj bi me sudija zauvek izbavio.
8 Gle, odem li napred, njega nema; ni pozadi njega ne opažam.
9 Ne vidim ga ni na levo, tamo gde deluje; ne vidim ga ni na desno, kada se okrene.
10 Ali on zna put kojim idem; pretapa me da čist budem poput zlata.
11 Po njegovoj stopi moj je korak išao, njegovog sam se puta držao i nisam skretao.
12 Zapovest njegovih usana nisam napustio, čuvao sam reči njegove više nego hleb nasušni.
13 Ali on je jedini i ko će da ga menja! Šta god da poželi, on tako i čini.
14 Naume će svoje, meni namenjene, izvršiti, a u njemu još je takvog mnogo čega.
15 Zato sam preplašen od njega; kad razmišljam, ježim se od njega!
16 Elem, Bog je moje srce smalaksao, Svemoćni me je prestravio;
17 ipak nisam bio satrt mrakom, niti mi je gusta tama zaklonila lice.