Jeremiah 49
1 Za Amonce ovako kaže Gospod: „Zar Izrailj nema decu? Zar Izrailj nema naslednika? Zašto je onda Malhom zauzeo Gad i njegov narod prebiva u tamošnjim gradovima?
2 Zato, evo, dolaze dani — govori Gospod — uzviknuću Ravi sinova Amonovih bojni poklič. Postaće pusta ruševina, naselja će joj vatrom spaliti, a Izrailj će da zauzme ono što su njemu zauzeli — ovako kaže Gospod.
3 Zakukaj, Esevone, jer je Gaj opustošen; zapomažite, naselja Ravina, opašite kostret, žalite, tumarajte među zidinama, jer će Malhom u izgnanstvo. Otići će zajedno sa svojim sveštenicima i svojim glavarima.
4 Zašto se hvališ dolinama? Doline su tvoje potopljene, o, ćerko odmetnička, što se hvališ svojim blagom: ’Ko će da udari na mene?’
5 Evo, na tebe puštam strahotu od svih oko tebe — govori Gospod Bog nad vojskama — na sve strane sve će proterati, a begunce neće imati ko da okupi.
6 Ali posle ovoga ću vratiti izgnane sinove Amonove — govori Gospod.“
7 Za Edomce ovako kaže Gospod nad vojskama: „Zar nema više mudrosti u Temanu? Zar je iščezao savet mudraca i zar su pokvarili njihovu mudrost?
8 Bežite! Okrenite se, u dubine nastanite, stanovnici Dedana. Propast na Isava donosim, vreme kada ću ga kazniti.
9 I berači grožđa da ti dođu, pabirke zar ne bi ostavili? Da lopovi haraju te noću, zar poneli ne bi koliko im treba?
10 Ali ja ću da ogolim Isava, da otkrijem skrivena mu mesta, a on sebe da sakrije neće moći. Uništiću mu potomstvo, braću, susede i više ga neće biti.
11 Ostavi svoju siročad i ja ću ih sačuvati žive; udovice tvoje neka se u mene pouzdaju.“
12 Jer ovako kaže Gospod: „Evo, iz čaše će zacelo piti i oni kojima nije suđeno da piju, pa zašto bi sasvim kazne ti pošteđen bio? Bićeš kažnjen i zacelo ćeš i ti piti.
13 Jer sobom se zaklinjem — govori Gospod — ruševina i ruglo, pustoš i kletva postaće Vosora; i svi njeni gradovi će postati ruine doveka.“
14 Od Gospoda sam čuo vesti i glasnik je poslan među narode: „Okupite se! Udarite na njega! Ustanite u boj!“
15 „Jer, evo, učinio sam te neznatnim među narodima i prezrenim među ljudima.
16 Strahovitost te je tvoja obmanula i oholost tvoga srca, ti što živiš u raselini stene, stanovniče gorskih visina. Sve i da kao orao svoje gnezdo u visine sviješ, strovaliću te ja i odande — govori Gospod.
17 Edom će postati pustoš, i svako ko pored njega prođe užasnut će biti, i zviždaće zbog svih rana njegovih.
18 Kao kad su opustošeni Sodoma i Gomora i okolni gradovi — kaže Gospod — tamo niko prebivati neće, neće biti potomaka ljudi.
19 Gle, kao lav što skače iz jordanskog čestara na pašnjak plodan, ja ću Edom poterati odatle u trenu. I ko god da je izabrani, tu ću ga staviti. Jer, ko je kao ja i ko će protiv mene? Ko je taj pastir koji će izaći pred mene?“
20 Zato čujte namere Gospodnje što ih je za Edom namerio, i njegove naume što je za Temance naumio: stvarno će odvući najmlađe iz stada, opustošiće stvarno zbog njih pašnjak njihov.
21 A od praska pada njihovoga potrešće se zemlja; vapaj njihovoga glasa će se čuti do Crvenog mora.
22 Gle, kao orao se diže i obrušava se, krila svoja širi nad Vosorom! A srce će edomskih ratnika onoga dana biti kao srce porodilje.
23 O Damasku: „Osramotiće se i Amat i Arfad zbog glasova loših što su čuli. Istopi ih strepnja; na moru je loše, nema mu spokoja!
24 Klonulo je srce u Damasku. Okrenuo se da beži. Užas ga je obuzeo, nemir i bolovi su ga spopali kao porodilju.
25 Kako to da nije napušten grad slave, grad radosti moje?!
26 Zato će da popadaju njegovi mladići po njegovim trgovima; nastradaće toga dana svi ljudi ratnici — govori Gospod nad vojskama.
27 Ja ću vatrom da zapalim zidine Damaska i ona će da sagori Ven-Adadove dvorove.“
28 O Kedru i o carstvima Asora koje je osvojio Navuhodonosor, car Vavilona: „Ovako kaže Gospod: Ustanite i idite u Kedar i satrite istočne narode!
29 Uzeće i njihove šatore i njihova stada, njihove šatorske zastore i sve njihove stvari; njihove će kamile uzeti za sebe i vikaće na njih: ’Užas odasvud!’
30 Bežite, utecite odmah, u dubine se nastanite, stanovnici Asora — govori Gospod — jer je za vas osmislio naume, namerio se na vas Navuhodonosor, car Vavilona.
31 Ustanite! Idite krotkom narodu što spokojno živi — govori Gospod — bez vrata i bez krila na njima, i žive sami.
32 Njihove će kamile postati plen, a obilje njihove stoke grabež; i ja ću ih razvejati svakim vetrom, te što izbrijavaju zulufe; sa svih strana ću doneti propast njihovu na njih — govori Gospod.
33 Asor će postati jazbina šakala, pustoš doveka. Tamo niko prebivati neće, potomaka ljudi neće biti.“
34 Reč Gospodnja koja je došla proroku Jeremiji za Elam, na početku vladavine Sedekije, cara Jude:
35 Ovako kaže Gospod nad vojskama: „Evo, lomim luk Elamov, njihovu najveću snagu.
36 Na Elam dovodim četiri vetra, sa četiri strane nebeske. Razvejaću ih svim ovim vetrovima i neće biti naroda u koji neće otići razvejani iz Elama.
37 Poraziću Elam pred njihovim neprijateljima i pred onima što im rade o glavi. Propast donosim na njih, žar svog gneva — govori Gospod — poslaću za njima mač sve dok ih ne istrebim.
38 Presto svoj u Elamu postaviću, cara tamošnjeg i glavare istrebiću — govori Gospod.
39 Ali vratiću izgnanike elamske u poslednjim danima — govori Gospod.“