Jeremiah 11
1 Poruka koje je došla Jeremiji od Gospoda:
2 „Čujte reči ovog saveza! Reći ćeš ih svima u Judi i svima stanovnicima Jerusalima.
3 Reci im: ’Ovako kaže Gospod, Bog Izrailja: proklet je čovek koji ne sluša reči ovog saveza
4 koje sam zapovedio vašim precima, u dan kada sam ih izveo iz egipatske zemlje, iz one usijane peći.’ Govorio sam: ’Poslušajte moj glas, činite po njemu, prema svemu što sam vam zapovedio. I bićete mi narod, a ja ću da budem vaš Bog;
5 da bih ispunio zakletvu kojom sam se zakleo vašim precima — da im dam zemlju kojom teku med i mleko, evo sve do danas.’“ A ja sam odgovorio: „Amin, o, Gospode!“
6 Gospod mi je kazao: „Objavi sve ove reči po gradovima Jude i na ulicama Jerusalima. Kaži ovo: ’Poslušajte reči ovog saveza i izvršavajte ih.
7 Jer ja sam ozbiljno upozorio vaše pretke na dan kada sam ih izveo iz egipatske zemlje, i sve do dana današnjeg sam ih uporno upozoravao: poslušajte moj glas!
8 Ali oni nisu poslušali i nisu prignuli svoje uho. Svako je išao po samovolji svog zlog srca. I ja sam na njih svalio sve reči ovog saveza koje sam im zapovedio da drže. Ali ih nisu držali.’“
9 Gospod mi je kazao: „Zavera je otkrivena kod svih Judejaca i kod Jerusalimljana.
10 Vratili su se krivicama svojih predaka koji su odbili da čuju moje reči. Išli su za drugim bogovima da bi im služili. Prekršili su moj savez dom Izrailjev i dom Judin koji sam sklopio sa njihovim precima.
11 I zato ovako kaže Gospod: ’Evo, doneću im propast i neće moći da pobegnu od nje. Vapiće mi, a ja ih neću slušati.
12 Tada će gradovi Jude i stanovnici Jerusalima ići da vape bogovima kojima su kadili. Ali oni ih neće izbaviti u čas njihove propasti.
13 Jer ti, Judo, imaš bogova koliko imaš i gradova! Koliko Jerusalim ima ulica toliko ste napravili žrtvenika božanstvu sramote, žrtvenika da kadite Valu.’
14 A ti se ne moli za ovaj narod. Ne vapi mi zbog njih u molitvi. Jer ja ih neću uslišiti kada mi zavape zbog svoje nevolje.
15 Šta radi moj miljenik u mom Domu? Čini mnoga zla. Nema više žrtava pred tobom, a ti još likuješ kad činiš zlo.“
16 „Lepa maslino, zelena i rodna“ — Gospod te je zvao — ali ju je zapalio hukom velike oluje pa su joj grane nikakve.
17 Jer Gospod nad vojskama, koji te je i posadio, izrekao ti je zlo zbog zla doma Izrailjevog i doma Judinog koje su sebi naneli, razdražujući me svojim kađenjem Valu.
18 Ja ovo znam, jer mi je Gospod objavio. A onda si mi pokazao njihova dela.
19 Bio sam kao jagnje pitomo što ga vode na klanje. Nisam znao da protiv mene kuju urote: „Hajde da srušimo stablo s njegovim plodovima, da ga posečemo iz zemlje živih te da mu se ime više ne spomene!“
20 O, Gospode nad vojskama, koji sudiš pravedno i koji ispituješ i nutrinu i srce: Daj da vidim kako im se svetiš, jer tebi sam poverio moj slučaj.
21 „Zato ovako kaže Gospod za narod u Anatotu, za one koji ti vrebaju život i govore: ’Ne prorokuj u Gospodnje ime da te ne bismo ubili!’
22 I zato ovako kaže Gospod nad vojskama: evo, kazniću ih! Njihove će mladiće da saseče mač, a glad će da im pokosi sinove i ćerke.
23 Niko se neće spasti, nema preostalih, jer ću da dovedem propast na ljude iz Anatota — godinu njihove kazne.“