Isaiah 38
1 U one dane se Jezekija razboleo na smrt. Prorok Isaija, sin Amocov, je došao i rekao mu: „Govori Gospod: ’Uredi svoju kuću, jer ćeš umreti; nećeš se oporaviti.’“
2 Jezekija je okrenuo svoje lice prema zidu, pa se pomolio Gospodu ovako:
3 „O, Gospode, seti se da sam pred tobom hodio verno i svim srcem, i da sam činio što je dobro u tvojim očima.“ I Jezekija gorko zaplaka.
4 I dođe reč Gospodnja Isaiji govoreći:
5 „Idi i reci Jezekiji. Govori Gospod, Bog tvoga pretka Davida: ’Čuo sam tvoju molitvu i video sam tvoje suze. Gle, dodaću tvome životu petnaest godina,
6 i izbaviću te iz ruke asirskog cara. Odbraniću ovaj grad.
7 I ovo će ti biti znak od Gospoda: Gospod će učiniti ovu stvar kao što je rekao.
8 Gle, ja ću vratiti za deset crta senku što je sišla po crtama Ahazova sunčanika.’“ Tada se sunce vratilo za deset crta po crtama po kojima je sišlo.
9 Zapis Jezekije, cara Judinog, kada se razboleo pa ozdravio od svoje bolesti:
10 Ja sam govorio: „U sredini mojih dana ja odlazim pred vratnice Sveta mrtvih, lišen ostatka godina mojih.“
11 Govorio sam: „Više neću gledati Gospoda, Gospoda u zemlji živih; više neću videti čoveka sa onima koji stanuju u prolaznosti.
12 Moj vek je odvojen i od mene otrgnut slično šatoru pastirskom, slično tkaču presekao je život moj. Dokrajčićeš mene od dana do noći.
13 Slično lavu primirio sam se do jutra, tako on drobi sve kosti moje. Dokrajčićeš mene od dana do noći.
14 Slično lasti uzleteloj, tako cijučem; slično ždralu iznemoglom, tako uzdišem — moj je pogled prema visinama: Gospode, pod teretom sam, budi moj jamac.“
15 Šta da mu kažem? On mi je rekao i on je taj koji je u delo sproveo. Blago ću provesti sve godine svoje, mada će mi ostati gorčina u duši.
16 Gospodaru, na njima oni žive i život duha mog je za sve u njima. A ti ćeš me izlečiti i život mi vratiti.
17 Gle, u zdravlje se pretvorilo što mi beše gorko; i ti si dušu moju izbavio iz pogubne jame, tako što si u nepovrat bacio sve što sam ja zgrešio.
18 Ta, Svet mrtvih tebe ne hvali, smrt tebe ne slavi; oni koji su spušteni u raku u tebe se ne uzdaju zbog tvoje istine.
19 Živi, živi, on tebe hvali kao ja danas. Otac će učiti sinove istini tvojoj.
20 Da me spaseš, priteci, Gospode, i mi ćemo pevati uz harfe, u sve dane života svojega pred Domom Gospodnjim.
21 A Isaija beše rekao: „Neka donesu oblog od smokava i priviju na čir i ozdraviće.“
22 A Jezekija reče: „Šta će biti znak da ću ići gore u Dom Gospodnji?“