1Evo, po pravdi caruje car, pravedno vladaju vladari.
2I svaki je kao zavetrina, te zaklanja od oluje, i on je kao potoci vodeni u sušnoj zemlji, kao hladovina iza velike stene u žednoj pustinji.
3I oči onih koji vide neće više biti zamućene, i uši onih koji čuju slušaće pažljivo,
4i srce brzopletih shvatiće znanje, i mucavci će požuriti da govore razgovetno.
5Pokvarenjaka više neće zvati plemićem, varalicu više neće smatrati uglednim.
6Naime, bezumnik govori bezumno, i srce njegovo smišlja bezakonje, da počini zlodela, da o Gospodu oholo govori, da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome uskrati piće.
7I varalica je naoružan zlobom; on spletke smišlja da upropasti ponizne rečima lažljivim, i siromaha kad traži pravo.
8A plemić smišlja plemenitosti, i on plemenitosti ostvaruje.
9Ustajte, žene lakomislene, počujte glas moj; ćerke lakoverne, poslušajte besedu moju.
10Kroz godinu i nešto dana drhtaćete, lakoverne, jer propada berba, ne dolazi žetva.
11Strepite, lakomislene! Drhćite, lakoverne! Svucite se i razgolitite se, i opašite se po bedrima.
12Udarajte se u grudi i naričite za poljima ljupkim, za vinogradima rodnim.
13Nad tlom naroda moga trnje bodljikavo će rasti, kao i nad svim domovima veselim, naseljem razdraganim.
14Jer dvor je napušten, grad bučni zapušten. Umesto nasipa i kule biće pećina doveka, uživanje za divlje magarce, pašnjak za stada.
15Dok se na nas ne izlije Duh s visina, te pretvori pustinju u voćnjak, a voćnjak će se računati kao šuma.
16Tad će u pustinji stanovati pravo, a u voćnjaku boraviti pravednost.
17Iz pravednosti će se mir roditi, a pravednosti će na službi biti pouzdanje i spokojstvo doveka.
18Moj će narod tada boraviti u zgradama mirnim, i u stanovima bezbednim, i u počivalištima pouzdanim,
19iako će šuma biti oborena i grad nisko spušten.
20Blago vama, sejete pored svih voda, puštate volove i magarce.