Isaiah 13
1 Proroštvo o Vavilonu što ga vide Isaija sin Amocov:
2 „Na goletnom brdu podignite zastavu, njima iz glasa vičite, rukom mašite: i neka uđu na kneževska vrata.
3 Ja sam zapovedio svojim posvećenima, pa sam pozvao junake svoje za gnev moj, koji se vesele veličanstvu mome.“
4 Glas je mnoštva na gorama, kao da je puno naroda. Glas je buke od carstava, od sakupljenih gomila. To Gospod nad vojskama vrši smotru vojske za boj.
5 Dolaze iz daleke zemlje, s nebeske granice, Gospod i oruđa ljutine njegove, da svu zemlju razore.
6 Kukajte, jer je blizu dan Gospodnji, pustošenje od Svemoćnog dolazi.
7 Sve su ruke zato malaksale, svako ljudsko srce obamrlo,
8 pa su se ustrašili, žiganje i bolovi ih spopadaju, grče se kao porodilja; jedan zazire od drugoga, lica su im lica od plamena.
9 Evo dolazi dan Gospodnji, svirepost moja i ljutina i jarost gneva mojega, da u pustoš zemlju pretvori, da iz nje grešnike istrebi;
10 jer nebeske zvezde i sazvežđa njina neće više svetlošću sijati, sunce će da zgasne čim grane i mesec svetlost svoju neće više odsjajivati;
11 jer ću kazniti vaseljenu za zloću, i opake za krivicu; i zaustaviću ponos oholih, i poniziću nadmenost nasilničku.
12 Čovek će biti ređi od zlata žeženoga, ljudski stvor ređi od zlata ofirskoga.
13 Zato ću nebesa potresti i zemlja će se s mesta svoga pomeriti zbog srdžbe Gospoda nad vojskama, u dan kad se gnev njegov razjari.
14 I tada, kao srna pred hajkačima, kao ovce koje niko ne sabira, svako će gledati prema svom narodu, i svako će pobeći u svoju zemlju.
15 Oni će probosti svakog koga stignu, i od mača će pasti svako koga uhvate;
16 pred očima njihovim odojčad će im smrskati, kuće njine opljačkati, žene njihove silovati.
17 Evo, na njih Midijce podižem. Oni srebro ne cene i oni u zlatu ne uživaju.
18 Oni će lukom postreljati mladiće, na plod utrobe se smilovati neće, nad dečacima oko im se sažaliti neće.
19 Vavilon, ukras carstvima, ponos gordosti haldejske, biće kao Sodoma i Gomora kada ih je Bog opustošio.
20 On doveka neće biti naseljen, od kolena do kolena biće nenastanjen. I Arapin onde neće podizati šatora, niti će pastiri onde počivati.
21 Onde će zveri pustinjske boraviti, i sovuljage će im kuće napuniti, i nojevi će onde stanovati, a jarci će tamo skakutati.
22 Po njihovim napuštenim zgradama zavijaće hijene, a po njihovim raskošnim dvorovima šakali. Bliži se vreme njegovo, a dani mu se produžiti neće.