Hosea 7
1 Kada bih da lečim Izrailja, otkriva se Jefremova krivica i zlo Samarije; jer su prevrtljivci, lopov provaljuje i banda je ubica na ulici.
2 A u srcu svome oni i ne misle da ja pamtim sva zlodela njina. Sada su ih okružila sva njihova dela, evo ih pred licem mojim.
3 Zlodelima cara razgaljuju i lažima svojim glavare.
4 Svi su oni preljubnici, kao peć su usplamtela koju pekar prestaje da žari od kada je zamesio testo, pa dokle mu ne uskisne od kvasca.
5 Na dan našega cara klonuli su glavari razgaljeni vinom i on pruži svoju ruku podsmevačima.
6 Prišli su mu i plamteli srcem u svojoj obmani. Spavala je kao pekar jarost njina cele noći, a ujutro se razgnevila kao plamen vatre.
7 Svi su oni zažareni kao peć i progutaće svoje sudije; padaju svi njihovi carevi, a među njima nema nikog da pozove mene.
8 Jefrem je sa narodima, sebe je izmešao. Jefrem je postao pogača neokrenuta.
9 Tuđinci mu snagu jedu, a on to i ne zna; sede kose posuše ga, a on to i ne zna.
10 Izrailju ponos svedoči u lice, alʼ se ne okreću Gospodu, svom Bogu; i u svemu tome oni ga ne traže.
11 A Jefrem je postao kao golubica lakoverna što razuma nema! Eno, zovu Egipat i odlaze u Asiriju.
12 Ali kada odu, nad njima ću da raširim svoju mrežu. Kao ptice nebeske zbaciću ih, kazniću ih kad ih čujem u njihovom zboru.
13 Jao njima, jer su od mene pobegli! Opustošiće jer su se protiv mene pobunili. Ja bi da ih otkupim, a oni o meni laži objavljuju.
14 Nisu srcem vapili meni, nego su kukali na svojim posteljama. Zbog žita i mladog vina sebe seku i od mene se okreću.
15 A ja sam ih krepio, snažio im ruke, a oni su mi zlo mislili.
16 I oni se nisu okrenuli Višnjem; postali su kao luk labavi. Pašće oni od mača, a njihove vođe od gorčine sopstvenog jezika. A to će im u Egiptu biti na porugu.