Hosea 11
1 „Voleo sam Izrailj još dok je dete bio i iz Egipta pozvah sina svoga.
2 Ali što su ih više pozivali, od njih su više odlazili, Valima su žrtvovali, idolima su kâdili.
3 Jefrema sam učio da hoda, ja sam ih za ruke prihvatao. Ali oni prepoznali nisu da sam ja taj što sam ih lečio.
4 Sponama ljudskim, vezama ljubavi ja sam ih privlačio. Bio sam im kao onaj što im u ustima žvale raslabljuje. Saginjao sam se da bih ih hranio.
5 Neće se vratiti u Egipat, nego će Asirca za cara imati jer su odbili da se pokaju.
6 Vitlaće im mač po gradovima, kapije će im razoriti, proždraće ih zbog njihovih spletki.
7 Moj je narod odlučan da me se odriče. Zovu ga ka Višnjem, alʼ ga niko ne uzvisi.
8 O, Jefreme, kako da te predam? O, Izrailju, kako da te izručim? Kako da te učinim ko Admu, da te učinim ko Sevojim? Tuče u meni srce moje, razgorelo se moje smilovanje.
9 Plamen svoga gneva neću da izlijem, neću opet Jefrema da zatrem. Jer, Bog ja jesam, nisam čovek; Svetac među vama i u gnevu neću da vam dođem.
10 Oni će slediti Gospoda i kao lav on će da riče. Zarikaće on, zadrhtaće i doći će oni, deca sa zapada.
11 Zadrhtaće i doći kao ptica iz Egipta, kao golubica iz zemlje asirske. Daću im da žive u kućama njinim — govori Gospod.
12 Jefrem me je lažju okružio, a obmanom dom Izrailjev. Ali Juda još s Bogom korača, sa svetima ostao je veran.“