Ezekiel 6
1 I dođe mi reč Gospodnja:
2 „Sine čovečiji, okreni se licem prema izrailjskim gorama i prorokuj protiv njih.
3 Reci: ’Gore izrailjske, čujte reč Gospoda Boga. Ovako Gospod Bog govori gorama i brdima, klancima i dolinama. Evo, ja ću dovesti na vas mač i uništiti vaše uzvišice.
4 Vaši žrtvenici biće opustošeni, razoreni vaši stubovi u čast sunca, a ja ću pobacati vaše poginule ispred vaših gnusnih idola.
5 Položiću leševe Izrailjaca ispred njihovih gnusnih idola, i rasuću vaše kosti oko vaših žrtvenika.
6 Po svim vašim naseljima, gradovi će opusteti, a uzvišice biti razorene, da bi vaši žrtvenici bili opustošeni i razoreni, vaši gnusni idoli polomljeni i istrebljeni, vaša svetilišta oborena, a vaša dela uništena.
7 Kad pobijeni popadaju usred vas, znaćete da sam ja Gospod.
8 Ipak, ostaviću neke od vas u životu; one koji među narodima uteknu maču kad se rasejete po zemljama.
9 Ti što umaknu setiće me se među narodima gde ih budu odveli u roblje, kako sam patio zbog njihovog bludničkog srca koje se odvratilo od mene, i zbog njihovih očiju koje su se bludno okretale za njihovim gnusnim idolima. I gadiće se sami sebi zbog sveg zla što su učinili i zbog svih svojih odvratnih dela.
10 Tada će znati da sam ja Gospod, i da nisam uzalud govorio da ću dovesti na njih ovo zlo.’
11 Govori Gospod: ’Pljesni dlanovima, lupi nogama i reci: jao domu Izrailjevom zbog svih njegovih odvratnih zala, jer će pasti od mača, gladi i zaraze.
12 Ko je daleko, umreće od zaraze, ko je blizu, pašće od mača, a ko preživi ili bude pošteđen, umreće od gladi. Time će se dovršiti moja jarost nad njima.
13 Tada ćete znati da sam ja Gospod, kada njihovi pobijeni budu ležali među njihovim gnusnim idolima oko njihovih žrtvenika, na svakom visokom brdu, na svakom gorskom vrhu, ispod svakog zelenog drveta, ispod svakog krošnjatog hrasta — svuda gde su prinosili mirisni kâd svim svojim gnusnim idolima.
14 Ispružiću svoju ruku protiv njih i pretvoriti zemlju u pustoš i užas od pustinje do Divle — svuda gde žive. Tada će znati da sam ja Gospod.’“