1Ti, najljepša među ženama, reci, gdje je tvoj voljeni? Kojim je putem otišao? Da ga s tobom potražimo.
2Moj voljeni sišao je u svoj vrt, tamo gdje raste balzamovo drveće. Hrani se u vrtu i bere ljiljane.
3Ja pripadam svom ljubljenom, a on pripada meni. On hrani stada među ljiljanima.
4Lijepa si, moja draga, kao Tirsa , prekrasna kao Jeruzalem, čudesna poput najsjajnijih zvijezda .
5Skini svoj pogled s mene, jako me zbunjuje. U valovima tvoja kosa pada, kao kozlići što silaze s Gileada.
6Zubi su ti bijeli kao ovčice što upravo s kupanja dolaze. Sve su lijepo poredane, ni jedna nije izgubljena.
7Obrazi su tvoji ispod vela kao rujne kriške nara.
8Netko može imati šezdeset kraljica, k tome osamdeset žena ropkinja i još mnogo mladih djevojaka.
9Ali posebna je samo jedna, moja golubica, savršena moja, majčina ljubimica, dijete najdraže. Vidjele su je djevojke i pohvalile, dive joj se kraljice i žene ropkinje:
10»Tko je ona što svijetli kao zora, lijepa kao mjesec, kao sunce sjajna, čudesna poput najsjajnijih zvijezda?«
11Ušao sam u vrt, gdje rastu stabla oraha, da vidim niču li mladice u dolini, pupa li loza i cvjeta li nar.
12Prije no što sam shvatio što se zbiva, ona me posjela u kraljevsku kočiju.
13Vrati se, savršena, vrati se! Okreni se, da te mogu gledati. Zašto bi me gledao, svoju savršenu, kao da sam nekakva predstava?