1Ušao sam u svoj vrt, moja sestro , moja nevjesto. Berem svoju smirnu i mirisno bilje, jedem svoj med iz svoga saća, pijem svoje vino i mlijeko. Prijatelji, jedite i pijte! Opijte se vođenjem ljubavi!
2Spavala sam, ali budnoga srca. Kad začujem, moj dragi kuca: »Otvori mi, moja voljena ljubavi, golubice moja, savršena moja! Glava mi je sva vlažna od rose, kosa mokra od noćne vlage.«
3»Ali«, rekla sam, »već sam se svukla, zar da se opet oblačim? Noge sam oprala, zar da ih opet uprljam?«
4Moj voljeni posegne rukom da otvori vrata, a meni uzdrhta cijela utroba.
5Ustala sam da ga pustim unutra, a iz dlanova mi prokapa smirna. Po zasunu na vratima tekla je smirna s mojih prstiju.
6Otvorila sam voljenom, ali on je već nestao. Duša mi je klonula od tuge. Tražila sam, ali ga nisam našla, zvala sam ga, ali se nije odazvao.
7No mene su pronašli gradski stražari. Istukli su me, ranili, veo mi uzeli, ti čuvari gradskih zidina.
8Preklinjem vas, djevojke Jeruzalema, ako naiđete na moga voljenog, recite mu da sam od ljubavi slaba.
9Zašto je tvoj dragi bolji od drugih, ti najljepša od svih žena? Po čemu je bolji od drugih da nas tako preklinješ?
10Moj dragi je preplanuo i blistav, ističe se među njih deset tisuća.
11Glava mu je kao najčišće zlato, kosa kovrčava i crna kao gavran.
12Oči su mu kao golubice kraj potoka, mlijekom okupane, kao golubice iznad bazena vode.
13Obrazi su mu kao vrt balzamovog drveća, kao kule od miomirisa. Usne su mu poput ljiljana iz kojih kaplje smirna.
14Ruke su mu kao šipke od zlata ukrašene draguljima. Tijelo mu je glatko kao bjelokost optočena plavim draguljima.
15Noge su mu kao mramorni stupovi, usađeni na podestima od zlata. Visok je i uspravan kao najljepši cedrovi Libanona.
16Njegovi su poljupci slatki, on je sve što mogu poželjeti. Zaista, jeruzalemske djevojke, takav je moj voljeni, moj dragi.