1Voditelju zbora. Pjesma Korahovih potomaka. Čujte ovo, svi narodi! Slušajte, svi stanovnici svijeta,
2kako mali tako i veliki, kako bogati tako i siromašni.
3Moja usta govorit će mudro, moje misli bit će razumne.
4Obratit ću pažnju na poslovicu, njeno značenje objasniti uz liru.
5Zašto da se bojim u zle dane kad me pokvareni progonitelji opkole;
6oni što se u bogatstvo pouzdaju i svojim se izobiljem hvale?
7Ta nitko ne može svoj život otkupiti, nema cijene koju bi mogao Bogu platiti.
8Jer, otkupnina za život je previsoka, nema iznosa koji bi se platiti mogao
9da bi se vječno živjelo i grob izbjeglo.
10Jer, svi vide da i mudri umiru, da i nerazumi i budale pogibaju i svoje bogatstvo drugima ostavljaju.
11Grobovi su im vječni domovi, u njima prebivaju kroz sve naraštaje premda su jednom zemlju posjedovali.
12Unatoč bogatstvu, čovjek ne ostaje, isto kao životinja on umire.
13To je sudbina onih koji se ludo u sebe uzdaju i onih koji se slažu s takvima. Selah
14Kao ovce, za svijet mrtvih su određeni, smrt će im pastir biti. Pravedni će vladati nad njima, brzo će propasti njihova tijela. Svijet mrtvih bit će im domovina.
15A Bog će mene iz svijeta mrtvih izbaviti, on će me odande uzeti. Selah
16Nemoj zavidjeti kad se netko obogati, kad se bogatstvo njegovog doma namnoži.
17Jer, kad umre, ništa sa sobom neće ponijeti, bogatstvo njegovo neće s njim otići.
18Premda se za života smatrao sretnim — i hvalili su ga što mu dobro ide —
19i on će se svojim precima pridružiti, gdje više nikada neće svjetlost vidjeti.
20Čovjek u bogatstvu ne razumije da isto kao životinja on umire.