1Pjesma hvale Korahovih potomaka. Velik je BOG, dostojan da ga slave, u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.
2Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta. Gora Sion je poput visova Safona , ona je grad Kralja velikoga.
3Bog se u njenim kulama pokazao kao sigurna obrana.
4Kad su se kraljevi udružili, kad su zajedno na nju krenuli,
5zaprepastili su se čim su je vidjeli pa su panično pobjegli.
6Obuzeo ih je drhtaj, kao muke kod porođaja,
7kao kad istočni vjetar lađe iz Taršiša razbija.
8Čuli smo priče, a sada smo vidjeli, grad BOGA Svevladara, grad Boga našega: Bog ga je učvrstio dovijeka.
9Usred tvoga Hrama, Bože, o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo.
10Bože, tvoji hvalospjevi i tvoje ime, do krajeva zemlje se šire. Tvoja desnica pravdu izvršava.
11Raduje se brdo Sion, kliču Judini gradovi zbog tvojih pravednih presuda.
12Prođite oko Siona, idite oko njega, njegove kule prebrojite,
13dobro pogledajte njegove bedeme, osmotrite mu tvrđave, da o njima sljedećem naraštaju pričate.
14Takav je naš Bog, zauvijek. Dok ne umremo, on će nas voditi.