1»Spusti se i sjedi u prašinu, djevice, Babilonska kćeri ! Sjedi na zemlju, bez prijestolja, Kaldejska kćeri ! Više nećeš biti nježna i krhka.
2Pripremi žrvnje i melji brašno. Skini veo, podigni skute, obnaži noge, pregazi Eufrat i Tigris.
3Muškarci će te vidjeti golu i napastovati, a ja ću se osvetiti, nikog neću poštedjeti.«
4Tako kaže naš zaštitnik. Ime mu je BOG Svevladar. On je Izraelova Svetinja.
5Babilonska kćeri, sjedi u tišini, idi u tamu; jer više te neće zvati kraljicom nad kraljevstvima.
6Bio sam ljut na svoj narod i oskvrnuo sam svoj posjed. Predao sam ih u tvoje ruke, a ti im se nisi smilovala. I starcima si stavljala težak jaram.
7Govorila si da ćeš zauvijek ostati vječna kraljica. Ali nisi na ovo pomislila, ni sanjala nisi što se može dogoditi.
8Stoga, slušaj sada, ti, koja si voljela uživati! Uljuljkana u sigurnosti misliš: »Ja, i nitko više. Nikad neću postati udovica, niti iskusiti gubitak djece.«
9U trenu, u jednom danu, i jedno i drugo će te stići: udovištvo i gubitak djece. To će te snaći uprkos moćnim čaranjima i mnoštvu tvojih vradžbina.
10Uzdala si se u svoje zlo i govorila: »Nitko me ne vidi.« Zavode te tvoja mudrost i znanje kada misliš: »Ja, i nitko više.«
11Snaći će te nesreća, a ti je nećeš znati odagnati. Teška nedaća obrušit će se na tebe, a ti je nećeš moći odvratiti. Snaći će te iznenadna propast, nećeš je predvidjeti.
12Samo se i dalje drži svojih čaranja i vradžbina, kojima se baviš od mladosti. Možda ćeš uspjeti, možda ćeš nekog prepasti.
13Iscrpili su te svi savjeti koje si dobila. Neka ustanu sada i neka te spase tvoji zvjezdoznanci, oni koji zure u zvijezde i svakog mjeseca predskazuju što će te snaći.
14Oni su kao strnjika u vatri koja plamti; ni sebe ne mogu spasiti iz plamenog zagrljaja. Nije to žeravica da se čovjek ogrije, ni vatrica pokraj koje se sjedi.
15Takvi su ljudi s kojima si od mladosti surađivala i sklapala poslove. Svaki se i dalje drži svoje zablude i nijedan te ne može spasiti.