Isaiah 47
1 »Spusti se i sjedi u prašinu, djevice, Babilonska kćeri ! Sjedi na zemlju, bez prijestolja, Kaldejska kćeri ! Više nećeš biti nježna i krhka.
2 Pripremi žrvnje i melji brašno. Skini veo, podigni skute, obnaži noge, pregazi Eufrat i Tigris.
3 Muškarci će te vidjeti golu i napastovati, a ja ću se osvetiti, nikog neću poštedjeti.«
4 Tako kaže naš zaštitnik. Ime mu je BOG Svevladar. On je Izraelova Svetinja.
5 Babilonska kćeri, sjedi u tišini, idi u tamu; jer više te neće zvati kraljicom nad kraljevstvima.
6 Bio sam ljut na svoj narod i oskvrnuo sam svoj posjed. Predao sam ih u tvoje ruke, a ti im se nisi smilovala. I starcima si stavljala težak jaram.
7 Govorila si da ćeš zauvijek ostati vječna kraljica. Ali nisi na ovo pomislila, ni sanjala nisi što se može dogoditi.
8 Stoga, slušaj sada, ti, koja si voljela uživati! Uljuljkana u sigurnosti misliš: »Ja, i nitko više. Nikad neću postati udovica, niti iskusiti gubitak djece.«
9 U trenu, u jednom danu, i jedno i drugo će te stići: udovištvo i gubitak djece. To će te snaći uprkos moćnim čaranjima i mnoštvu tvojih vradžbina.
10 Uzdala si se u svoje zlo i govorila: »Nitko me ne vidi.« Zavode te tvoja mudrost i znanje kada misliš: »Ja, i nitko više.«
11 Snaći će te nesreća, a ti je nećeš znati odagnati. Teška nedaća obrušit će se na tebe, a ti je nećeš moći odvratiti. Snaći će te iznenadna propast, nećeš je predvidjeti.
12 Samo se i dalje drži svojih čaranja i vradžbina, kojima se baviš od mladosti. Možda ćeš uspjeti, možda ćeš nekog prepasti.
13 Iscrpili su te svi savjeti koje si dobila. Neka ustanu sada i neka te spase tvoji zvjezdoznanci, oni koji zure u zvijezde i svakog mjeseca predskazuju što će te snaći.
14 Oni su kao strnjika u vatri koja plamti; ni sebe ne mogu spasiti iz plamenog zagrljaja. Nije to žeravica da se čovjek ogrije, ni vatrica pokraj koje se sjedi.
15 Takvi su ljudi s kojima si od mladosti surađivala i sklapala poslove. Svaki se i dalje drži svoje zablude i nijedan te ne može spasiti.